Tri su se međusobno povezane vijesti borile u isto vrijeme. Javnost je
najjače registrirala tužni prijevremeni pritvor za Mladena
Markača. Druga je bila vijest da Carla del Ponte napokon putuje jer ju
je njezina Švicarska poslala za veleposlanicu u Južnu
Ameriku. Očito ne za nagradu. Treća vijest, a najznačajnija, izgubila
se u obilju drugih. Stigla je iz Marseillea. Uhićen je Paul Barril zbog
sumnje da se bavio organiziranim kriminalom i organiziranjem političkih
ubojstava. Barril je Carli del Ponte dobro poznat. Bio je njezin
ključni svjedok za "cementiranje" najznačajnijeg hrvatskog
optuženika generala Gotovine.
Još donedavno, upravo s Barrilovom "građom",
zvanom "francuski dosje", Del Ponteova je argumentirala svoj otpor
zamisli da bi se Gotovinu moglo pustiti na prijevremenu slobodu.
Tvrdila je, preko Barrila, da je Gotovina čovjek s dugom
poviješću kriminalca, krijumčara, bjegunca pred
pravosuđem. Te su tvrdnje dobile pravo građanstva jer je Barril bio
negdašnji čelnik antiterorističke jedinice francuske
policije, drugi čovjek policije, obavještajac, osnivač
specijalne jedinice izravno odgovorne pokojnom predsjedniku Mitterrandu.
Prema svjedočenju njezinih suradnika, Del Ponteova je, godinama prije,
već pripremala teren za Gotovinu i poticala hrvatske novinare neka
pišu da je Gotovina bio (i ostao, dakle)
kriminalac. Neki su to, godinama i činili. U svoje dvije knjige, Barril
je i sam dosta toga priznao, a najvažnije je da je "francuski dosje" A.
Gotovine potpuno izmišljen. Namještena
mu je provala u vojarnu francuske vojske (oružje), pljačka
draguljarnice (draguljara Solomona, Mitterrandova prijatelja opljačkao
je vlastiti sin, a Barril "pokrio"), sada Barril priznaje i da su
paranoje o tome da Gotovina pripada desnoj ekstremnoj grupi koja sprema
urotu i atentat na Mitterranda bile "fantazije predsjednika i
njegovih ljudi".
Barril je radio u korist, kako bi se to kod nas reklo,
"obavještajno-političkog podzemlja", pokrivao je svog
predsjednika i namještao afere njegovim protivnicima. Sve
do likvidacija. Takvog je čovjeka glavna tužiteljica
haaškog suda pretvorila u svjedoka. A čovjeka koji
je radio za i na korist francuske države, A. Gotovinu, željela je
pretvoriti u kriminalca i ratnog zločinca. Zanemarujući pritom da
Francuska nikada nije službeno "ganjala" Gotovinu te da je održavala
prisne kontakte s njim i nakon što je on postao hrvatski
vodeći general. Da mu je 2001., neposredno prije bijega, izdala novu
putovnicu.
Francuska je država, naime, znala istinu. Jasnije je sada
zašto je Gotovina i odlučio bježati od Carline pravde.
Čovjek s istančanim instinktom, vidio je da mu od kraja 1999. Carla
"sapuna dasku" na isti način kako je to radio i Barril u Francuskoj.
Krenulo se s pričom o švercu droge, pa oružja, pa da
priprema puč protiv novoizabrane (Račanove) vlasti. I pobjegao je, kao,
svojedobno pred Mitterrandovim goničima i političkim atentatorima.
Gotovina je "prepoznao" "Barrilovag klona" i u Hrvatskoj.
Godinama su se mnogi čudili zašto Gotovina odbija svaki
kontakt s Carlom del Ponte. Ona je više puta, frustrirana,
govorila kako je "Gotovina odbija primiti u ćeliji". Sad je jasno
zašto. A doznalo se, u međuvremenu, da ga je željela
ucijeniti i "trgovati". Gotovina je trebao, naime, reći i lažno
potvrditi da ga je skrivala Katolička crkva. To je razlog
što je glavnu tužiteljicu ubrzo "prekrižio" i Vatikan.
Del Pontini bivši najbliži suradnici sada pišu
knjige i daju intervjue u kojima razgolićuju bivšu
šeficu kao političku manipulatoricu i
neuspješnu pravnicu. Tko je, zapravo, takvu osobu uopće i
progurao na osam ključnih godina u Haag!? Iza nje ostaje kaos, u kojemu
će uskoro započeti suđenje hrvatskim generalima. Situacija koja
nalaže oprez.
NEDIPLOMATSKI
