O tolikog rastezanja i natezana oko novog, pa još novijeg, zakona o golfu, prsti me već svrbe od želje za tom planetarno popularnom igrom. Sav sam lud za golfom. Otprilike ko naš ministar turizma Damir Bajs. Koji od svih golfskih rupa vidi samo rupe u svojoj turističkoj mapi. Ili kao moj stari literarni libling Mark Twain. Koji je za golf zapisal da mu to dođe «kao hodanje kroz prirodu s prekidima i ometanjima sa strane»!
U vremenskoj rupi između starog književnika i nekaj mlajšeg ministra ispliva mi na površinu golf teren s livadama i jezerima usred Maksimira.
Godina je 1931. U Zagrebu je otvorena Gradska kavana, a na drugoj strani Jelačić placa porušena je stara zakladna bolnica. Od svog prastarog hospitala građani se opraštaju bačvama vina i volom na ražnju. Poslovni ljudi i turisti iz pokrajina i inozemstva prijavljuju se na recepciji novog hotela «Milinov» («Dubrovnik»). Zagrebačke domaćice s cekerima i rogožarima penju se po stubama novootvorene tržnice na Dolcu. Najpopularniji Zagrepčanin stanovnik je maksimirskog Zoo-a jopec Štefek. Slika popularnog majmuna pavijana otisnuta je i na posebnoj razglednici, koju Zagrepčani šalju drugima i sebi. Međusobno si isporučuju razne usporedbe s maksimirskim majmunom.
Tak se, navodno, čulo za jednog od golfera na terenu da mu je od muškog zamaha golf-palicom obraz pocrvenil ko Štefekova rit. Nije poznato odnosi li se to na člana golf-kluba Zagreb, prvog registriranog kluba u Kraljevini Jugoslaviji. Ili na nekog od stranaca koji su 12. lipnja 1931. sudjelovali u prvom golf-turniru, gdje su stranici, uglavnom strani diplomati, bili u većini. Na prvom turniru u Maksimiru bilo je i njeno veličanstvo kraljica Marija, pokroviteljica turnira, koja je sa svojom svitom igru promatrala s terase Vidikovca.
Iste 1931. Miroslavu Krleži izlazi knjiga pjesama, a u Savremeniku tiska prva dva čina “Lede”. Naš Fric nije bogzna kak zainteresiran za golf, ali da i je, kakve vajde kad ga upravo muči išijas, pa odlazi u Stubake, odakle se javlja prijatelju Augustu Cesarcu. Ipak njegova poznata znatiželja za sve kaj se u gradu događa, s drugim prijateljem Petrom Dobrovićem, slikarom, koji se upravo vratil iz Pariza, provodi jednu pijanu noć uz maksimirsko jezero, pokraj kojega je upravo završen golf-turnir...
Iduće godine počinje prvenstvo Jugoslavije u golfu. Strani igrači prenose iskustvo na domaće, koji počinju bilježiti i prve uspjehe. Najveći uspjeh jednoga domaćeg igrača zabilježen je na prvenstvu u listopadu 1934., kad je Zagrepčanin dr. Strižić pobijedil najboljega klupskog igrača stranca.
Tim je prvenstvom ujedno i zaključena kratkotrajna povijest golfa u predratnom Zagrebu, a naš se prvi golf-klub Zagreb kratko nakon toga ugasil, jer uprava nije imala love za plaćanja najamnine Šumarskom fakultetu, vlasniku Parka Maksimir. Zbog toga navodno nije došlo ni do apartmanizacije i betonizacije maksimirskog perivoja. Možda je namjera i bilo, ali nisu doprle u javnost. Kak to već ide, da javnost o tome zadnja sazna
Posenilil? I to možda već davno. No bojim se da je taj \"možda\" ipak ozbiljnije prirode. Radi se o pojavi koju za koju purgeri odavno imaju fini izraz: Dupelizac.