Mi smo političari, nismo bankari. Kreditne agencije žele da promjene budu radikalne i mi hrvatsko društvo izlažemo stresovima, ali ćemo povući granice. Agencije gledaju isključivo interese investitora, a mi moramo gledati na interese društva. Oni nisu nespojivi, ali nisu isti – poručio je građanima sa sjednice Vlade premijer Zoran Milanović povodom odluke agencije Moody’s da snizi kreditni rejting hrvatske države na razinu smeća.
Zar je premijer angažirao Vilima Ribića da mu piše govore? U godinu i dva mjeseca vladavine ovaj je istup vjerojatno najbizarniji javni istup hrvatskog premijera, barem što se ekonomije tiče. Jer, ako Zoran Milanović uistinu smatra da je kriva politika rejting-agencija uzrok trenutačnog lošeg rejtinga hrvatskih javnih financija, onda je to uistinu zabrinjavajuće. Unatoč svim svojim problemima, bivšim krivim procjenama i čestim nedosljednostima, interes rejting-agencija zapravo je vrlo jednostavan – odrediti vjerojatnost scenarija da neka država neće moći uredno podmirivati svoje dugove.
Te procjene ponekad su i pogrešne, no u suštini one su ispravan putokaz smjera kretanja ekonomije neke zemlje. Kada to ne bi bilo tako, vjerojatno bi postojale i neke ekonomski razvijenije države s kreditnim rejtingom istim ili nižim od Hrvatske. A takvih, barem među visokorazvijenim državama zapadnog svijeta, nema. Zašto nema, jasno je. Hrvatski dug već dvadeset godina raste, država otplaćuje tek kamate i ne uspijeva staviti svoje financije pod kontrolu – odnosno trošiti onoliko koliko zarađuje. Svakome iole razumnom jasno je da takva politika ne može trajati zauvijek.
Priliku da je okrene dobio je Milanović, trajala je godinu dana, a nakon što nije uspio, okrenut će je netko drugi. U zemlji koja ima dugu povijest društvenih promjena iniciranih odlukama pristiglim iz inozemstva, ovo je zapravo i očekivan scenarij. Ipak, imamo li pravo biti razočarani? Zapravo, rejting-agencije već su nam odavno poručile što od nas očekuju.
Rijetki se danas sjećaju da je još krajem prosinca 2011. pomoćnik direktora Fitch Ratingsa Michele Napolitano poručio da će Vlada uz “slabiji rast prihoda morati srezati rashode, posebno u segmentu mirovina, proračuna ministarstava i plaća u javnom sektoru”. Premijer će danas reći da su to interesi investitora, no nije li Vlada veći dio 2012. izgubila pokušavajući upravo to? Smanjeni su proračuni svih ministarstava, otvoreni pregovori sa sindikatima u javnom sektoru o smanjenju plaća, povećani porezi i uložen golem napor u poboljšanje naplate poreza.
Problem je što gotovo ni u čemu od toga Vlada nije uspjela. Pregovori sa sindikatima su propali, poboljšanje naplate poreza dalo je manje rezultate nego što je bilo očekivano, a sva veća ministarstva, osim ministarstva obrane, prekoračila su svoje proračune. Ministar financija Slavko Linić deset mjeseci proveo je pokušavajući zakrpati rupe u državnom proračunu izazvane neodgovornošću ili nesposobnošću svojih kolega da bi na kraju i on popustio te složio državni proračun za 2013. koji će sad, nakon nepuna dva mjeseca, ići u rebalans. Stoga je jasno da nije problem u zahtjevima rejting-agencija, već u tome što one inzistiraju da se ti zahtjevi ispoštuju. Stvar je jednostavna.
Aktualna Vlada, unatoč svim obećanjima njezina čelnika o donošenju teških i nepopularnih odluka, nije sposobna provesti obveze koje je preuzela prema stranim investitorima. Njezini ministri nisu sposobni kontrolirati troškove u svojim resorima, a njezini menadžeri poslovanje svojih javnih poduzeća.
Ako ne vjerujete da je realno da isti ljudi čineći nešto potpuno isto postignu različit ishod, dva su moguća rješenja. Utoliko, ili Hrvatskoj treba nova Vlada ili Vladi trebaju novi članovi. To je neugodna bit onoga što su preko agencije Moody’s hrvatskoj Vladi poručili oni čiji novac traži.
Premijeru se ta poruka ne sviđa pa je odlučio upucati glasnika. A odgovornost i nepopularne odluke? Umjesto njih dobili smo Moody’s. Moody’s pod bubrege.
Mene hrvatskog gradanina ovaj smjeh premijera jako zabrinjava, moji bi rekli smije se ko .izda na nove gace, nezna zbog cega i zasto? Ali se smije u lice onih koji su ga birali. Taj smjeh je dokaz nesposobnosti neodgovornosti i nedoraslosti za funkciju koju obnasa ali i dokaz da bi ga ministar zdravlja hitno trebao pregledati jer naznake su da u njegovoj glavi daske nisu bas dobro poslozene!!! Oko njega sve se urusava a covjeku je do smijeha, Blago onima koji mu glas dase!!!