Vjerna Vrtova čitateljica Marija Cota sa zagrebačkoga Jaruna s nama je
još sredinom studenoga željela podijeliti svoju kućnu radost i ponos,
cvatnju božićnoga kaktusa ili božićnjaka.
Imala sam mnogo i jako volim cvijeće, pa sam neke biljke i iz
Australije 'švercala' pripovijeda nam gospođa Cota, koja ni
kavicu bez cvijeta na stolu ne može popiti.
Jednostavno ga, tumači, personificiram i doživljavam kao ljudsko
društvo. Obraduje me i štiti od životnih problema, koji svakoga na neki
način muče.
Životne (ne)prilike gospođi Coti i cvjetnjak su smanjile, ali miljenik
božičnjak živjet će i razmnožavati se koliko god mu je to priroda
odredila. Stoji na jednome mjestu, zalijeva ga jednom u dva tjedna, a
mlade izboje zapelcava i razmnožava. Da bi imao društvo nasadila
je različitih lukovica lijepoga cvijeća, kojem ni sama ne zna imena, pa
ako lijepo i bujno procvate, na proljeće će nas opet pozvati da
snimimo.
Inače, za božićni se kaktus može reći da proživi dvije godine u jednoj,
jer se dva puta 'budi' i raste odnosno miruje, ima crvene, ružičaste,
narančaste i žute cvjetove, a u prirodi parazitira na tropskome drveću.
Jedan je od najljepših člankovitih kaktusa, a tu svoju raskoš može
postići i u stanu, zimi u zatvorenome dalje od radijatora na petnaestak
stupnjeva, a ljeti na balkonima i terasama.
Zimi mu treba omogućiti svjetlo, a ljeti ga zaštititi od izravna sunca.
Miruje od srpnja do rujna, a oko Božića cvjeta. U mirovanju se
minimalno zalijeva, dobra je kišnica, neki kažu i blagi čajevi od
koprive ili različitih kućnih droga, a u aktivnome razdoblju godi mu i
tuširanje.
VRTOVI ČITATELJI Marija Cota iz Zagreba s nama je podijelila radost uspješna uzgoja kućnog bilja