Ako se jednom stvori hrvatski ratni dokumentacijski centar i u nj
dospiju i video snimke koje su hrvatski vojnici pokupili po tzv.
Krajini, jedan od glavnih likova bit će i Dragan Vasiljković, znan kao
Kapetan Dragan. Budu li ga Australci izručili Hrvatskoj, a on osuđen na
robiju, možda će se u satima zatvorske dokolice imati priliku i sam
uvjeriti u učestalost vlastita lika na tim snimkama, osvjedočiti se
koliko ga je voljela kamera". Moći će gledati kako postrojava knindže",
kako se rukuje s tetkom Vojkom", kako se dogovara s Arkanom, kako
otpozdravlja iz tenka, kako se opušta u predahu ratnika"...
Na jednoj od brojnih snimki u predahu neke bitke, u društvu
rasopjasanih seoskih baraba i musavih baba, pojavljuje se i omiljeni im
Kapetan Dragan. Rakija i pivo teku potocima, rastežu se dugmetare", ore
narodnjaci i ojkače, pijano društvo uživa. A onda na vrhuncu delirija,
dok zajedno teku rakija i pjesma, u prvom se planu pojavljuje
ufitiljeni, uredni, utegnuti i izbrijani Kapetan s gitarom u ruci.
I dok ga pijano društvo gleda mutnim i krmeljivim pogledima, on počinje
prebirati po gitari. Dok pjeva prije rata popularnu Šošanu"
obožavatelji Arkanove Cece, Lepe Brene i Malog Baje Knindže, gledaju ga
kao deveto čudo na istoku". Premda pijani, vidi se da su zbunjeni, da
to nije muzika koju osjećaju svojom, da je različita od one koju su
slušali prije nego su obukli uniforme, poslije koje su potom
oduševljeno rokali" po ustaškim utvrdama".
Kapetan Dragan se pred kamerom nekog polupijanog Krajišnika ne doima
kao muzički prosvjetitelj ljubitelja ojkalica i narodnjaka, nego više
kao netko tko je ispao iz nekog zagubljenog vremenskog stroja. Očito je
u Australiju otišao dok srpski narodnjak još nije postao zvučnom
kulisom geopolitičkog projekta koji je Kapetana Dragana iz Australije
doveo čak do Knina. Taj narodnjak nije bio tek politički neutralni
šund.
Narodnjak je imao za cilj pokazati (i) da je miloševićevska Srbija ne
samo poželjan svijet, nego i svijet koji zaslužuje biti opjevan. U rat
za što veću Srbiju nije se kretalo uz Stefana Milenkovića ili Idole,
nego uz treštanje narodnjaka. U zbunjenoj Hrvatskoj to se gotovo i
zaboravilo. Podsjetila su na to i ona trojica u mraku" koji su skinuli
kockaste majice i noć uoči utakmice otišli uz cajke lumpovati u
Ludnicu. Ali nije zaboravio i njihov suigrač, Vedran Ćorluka, koji je
tada rekao: Slušam li narodnjake? Pa mene su narodnjaci protjerali iz
moje Dervente!"
Moguće izručenje Kapetana Dragana samo je podsjetnik na vrijeme kada se
napuhan bahato kočoperio među ljubiteljima narodnjaka. Možda Kapetan i
nije volio narodnjake, no on se nakon ratovanja s njima pravi kao da mu
se u Hrvatskoj kani suditi samo zato što je svirao gitaru.
U POVODU
