Gledali smo izvlačenje čileanskih rudara. Nakon dugog vremena trebala nam je u našim životima priča sa sretnim krajem. Onda je uletio Žnora.
– Ajd okrenite, Sanader svjedoči u saboru – prijedlog je zapravo bio naredba. Pogledali smo ga nezainteresirano i nastavili pratiti čileansku priču.
– Ne mogu vjerovati – zavapio je kad je shvatio da neće biti po njegovom, ali je potegao zadnji adut.
– Cijela zemlja se drma zbog tog svjedočenja, a vi... – nije dovršio. Prekinuli smo ga oštrim mahanjem jer je baš izlazila kapsula i 19. rudar. Nakon više od dva mjeseca sa 700 metara na svjetlo dana. Kakva pozitiva. Onda je Gajba sve vratio u naše hrvatsko okno.
– Jebeš državu i vlast koje se tresu zbog dezertera. Pa ovo izražavanje podrške Kosorici, pa se javile i boračke organizacije. Legije lojalnih, a već sutra spremnih promijeniti gospodara. Ko da je '48. – rekao je nehajno.
– Originalni HDZ recept: najprije "autoriziraš" korupciju, a onda povedeš borbu protiv nje. I tada ti je puno lakše, barem odmah znaš koga točno treba loviti . Ej, a sad će se i vagoni analitičara razbijati od ideja zbog čega se odlučio vratiti, koga će rušiti, tko će s njim. Hoće li srušiti vladu? Pa ova vlada je već odavno mrtva, samo joj to još nitko nije rekao – dodao je Glava.
– Osim toga, tko će im reći da su politički mrtvaci? Opozicija?! Ona je ionako već 20 godina raspadajući leš. Hrvati?! Oni nikome ništa neće reći. Odavno su kapitulirali, odustali od svakog napora da se brinu za vlastitu budućnost, da jasno kažu kad im je dosta. Ovako, lagodna šutnja, pognute glave, smrknuta lica. Predaja je zapravo dobra stvar. Samo pronađeš kvalitetan razlog i podigneš ruke – Gajba se zamislio.
– Tako je. Pobjeđivali su nas Turci, Mađari, Austrijanci, krivi su nam komunisti, masoni, Tito, Beograd, strani centri moći, kapitalizam – nabrajao sam povijesne isprike za tradicionalne hrvatske neuspjehe.
– I domaći izdajnici – utrčao je Žnora i nastavio – A kaj se Sanadera tiče, bitno je da se vratio. Sad će letjeti perje. Jeste vidli kako je samouvjeren – naslađivao se.
– A zašto bi brinuo. Račun je jednostavan: „govorit ću pred odborom bez značaja i ovlasti, ispitivat će me ljudi koji ne znaju postaviti suvislo pitanje, koje glumljenom agresijom unaprijed mogu slomiti, a demagogijom razvodniti i poraziti, o kojima znam toliko toga da i oni to znaju. Ne mogu izgubiti." Mislim da si je DrIvo to iskalkulirao i kao pametan čovjek odlučio odigrati rolu – činilo mi se logičnim.
– Evo, još jednog rudara – vikne Gajba. Pljeskali smo.
– Ma jebate, je l to Sanader u kapsuli?! – Glava nas je nasmijao, ali smo se svejedno zapiljili u kapsulu. Otkuda je sve ovih dana čovjek izlazio, ne bi nas čudilo...
– Kad se ono pomiče vrijeme? – Žnora je iznenadio.
– Skoro – odgovorio sam tek da ga skinem.
– Je l se sad sat vraća ili se dodaje? – vrtio je kazaljke.
– Mislim da se vraća. U Hrvatskoj se vrijeme uvijek vraća – i Gajba je pogledao kazaljke.
– Vraća se. Satove smo proljetos pomicali unaprijed. Ali nedovoljno – rekao sam.
– Kako to misliš nedovoljno? – Žnora me pogledao.
– Trebali smo ih pomaknuti bar 50 godina unaprijed.