Na proslavi 79. rođendana bivšeg predsjednika Stipe Mesića okupilo se u mondenom zagrebačkom restoranu Baltazar probrano društvo od 60-ak uzvanika među kojima su bili i predsjednik Ivo Josipović, premijer Zoran Milanović i savjetnik predsjednika za nacionalnu sigurnost Saša Perković. Tri važna uzvanika i slavljenik nisu se do kraja mogli opustiti u ovo blagdansko i slavljeničko vrijeme. Opteretili su ih politički problemi kao što je dosadna prosinačka magla okovala Zagreb. Domaćin Stipe Mesić imao je i boljih godina u svojoj političkoj karijeri. Prvo su ga načeli finski istražitelji koji su ga povezali s uzimanjem mita za kupnju oklopnih vozila Patria. Iako se tijekom političke karijere načelno zalagao za transparentnost, Mesić je uvijek našao načina da svoje djelovanje sakrije ispod radara javnosti. Još nije objasnio odakle mu novac za kupnju dva luksuzna stana koja su stajala gotovo dva milijuna kuna. Objašnjenje da mu je to posudio neki prijatelj Slovenac nije dovoljno i u nekoj provjereno demokratskoj zemlji bilo bi ismijano. Nije to jedina nesreća koja je dohvatila poznatog umirovljenika i, kako smo vidjeli, još uvijek vrlo utjecajnu političku figuru koja bez većih problema na svoj rođendan može okupiti gotovo kompletnu političku elitu (simptomatično je da tamo, koliko se zna, ipak nije bio državni odvjetnik Mladen Bajić).
Prije malo više od dva mjeseca u Remetincu je završio Nadan Vidošević kojeg je Mesić podržavao na predsjedničkim izborima prije četiri godine. U političkim se krugovima može čuti da je Mesić zapravo bio neka vrsta zaštitnika lijepog Nadana. To mogu biti samo kuloarske priče, ali teško je povjerovati da bi Vidošević mogao uloviti toliko mošusnih goveda i polarnih medvjeda i pribaviti umjetničkih slika bez zaštite nekog moćnika. Kako nesreća nikada ne dolazi sama, još se jedno zlo uhvatilo za Mesića. Ovih je dana uhićen tajkun Željko Žužić koji je obilno financirao obje Mesićeve predsjedničke kapanje. Mediji su ga, vjerojatno ne bez razloga, prozvali najdražim Mesićevim tajkunom.
Novi uhićenik Josip Perković još je jedna poveznica trojice uzvanika i slavljenika. Protiv njegova izručenja Njemačkoj bila su sva četvorica. Premijer Zoran Milanović je zbog šefa Udbe (Njemačka traži Perkovićevo izručenje isključivo zbog onoga što je radio kao udbaš) “zaratio” s Njemačkom, najmoćnijom, najbogatijom, a mnogi će reći i najdemokratskijom zemljom u EU. Milanović je uhićenjem Perkovića doživio poraz svoje isključive i nedržavničke politike. Nije takav rasplet po volji ni predsjedniku Josipoviću koji je na početku držao premijerovu liniju, ali je kasnije pod pritiskom EU i, nadajmo se, spoznaje da država ne smije biti talac Udbe ipak donekle popustio. Iako nerado, sada ni on više ne brani Perkovića pod svaku cijenu. Nakon uhićenja Perkovića seniora, predsjednik Josipović više neće moći uvjerljivo politički braniti ostanak Saše Perkovića na mjestu njegova savjetnika za sigurnost. Nije dijete krivo za djela svoga oca, ali ne smijemo prešutjeti činjenicu da je Perković junior upravo zbog svog oca postao “doživotni” savjetnik predsjednika. Prvo je bio savjetnik predsjednika Mesića, a onda ga je on na sve moguće načine želio ostaviti u nasljedstvo Josipoviću, koji je to jedva dočekao.
Vidimo da blagdansko raspoloženje, proslava rođendana, mondeni restoran i važni uzvanici ne znače uvijek i dobru zabavu. Za sreću i dobro raspoloženje potrebno je imati i čistu i mirnu savjest.
Cistu i mirnu savjest???? Pa ova izdajnicka spodoba nikako nema savjesti.