Gordana Farkaš Sfeci iz nakladničke kuće Oceanmore opet je "ubola" nobelovku. Nakon što je uporno objavljivala rumunjsko-njemačku spisateljicu Hertu Müller, koja je literarnim Nobelom nagrađena prije četiri godine, sada je i kanadska spisateljica Alice Munro, koju je baš kuća Oceanmore otkrila hrvatskim čitateljima, dobila Nobela, i to kao tek trinaesta žena u povijesti. Na hrvatskom možemo čitati dvije njezine zbirke pripovijedaka, premda ja kanadska autorica, rođena daleke 1931. godine u kanadskom Winghamu kao Alice Laidlaw, napisala četrnaestak zbirki priča i jedan roman.
Usporede s Carverom
Njezinu prozu obožava Jonathan Franzen, kritičari je uspoređuju s Čehovom, što je u svom obrazloženju iskoristio i Nobelov odbor nazvavši je majstoricom kratke priče. Alice Munro uspoređuju s Raymondom Carverom, a ona njeguje i blisko prijateljstvo s odličnom kanadskom autoricom Margaret Atwood, stalnom kandidatkinjom za Nobelovu nagradu. No, Margaret Atwood rođena je 1939. godine, za nju još ima vremena...
Iako piše od tinejdžerskih dana, Alice Munro počela je objavljivati relativno kasno. Udala se vrlo mlada, rodila troje djece, studirala novinarstvo, radila i kao konobarica, da bi tek 1968. godine, s trideset i sedam godina, objavila prvu zbirku kratkih priča "Ples sretnih sjena" koja munjevito osvaja Guvernerovu nagradu. Tu je zbirku slijedio roman "Životi djevojaka i žena" te niz zbirki pripovijedaka po kojima je Alice Munro i najznamenitija. Kritičari misle da je baš Alice Munro formu pripovijedaka dovela do savršenstva.
Priče je često objavljivala i u prestižnim časopisima i tek ih potom ukoričavala u knjige. Među njezinim knjigama ističu se i "Nešto sam ti htjela reći", "Mjeseci Jupitera", "Napredovanje ljubavi", "Moj prijatelj iz mladosti", "Javne tajne", "I ljubav dobre žene", "Pogled iz Castle Rocka"...
Ne može bez pisanja
U pričama vrlo često piše o ženskim temama, društvenom odnosu prema ženama, odnosu majke i kćeri... No, na česta pitanja je li feministička autorica i piše li feminističku prozu, Kanađanka bi obično odgovarala niječno.
– Nisam feministička autorica, ali jesam feministica. No, nisam od onih koji će nositi transparente po ulici niti se želim politički angažirati – izjavljivala je Alice Munro. Već je nekoliko puta najavljivala i kraj literarne karijere, no do sada se uvijek vraćala pisanju, što ju je potaknulo i na izjavu da je Mick Jagger literature. Spisateljica koja bez pisanja ne može kao niti bez zraka.
Hvaljena kanadska autorica dobila je niz prestižnih kanadskih literarnih nagrada, ali i nagradu Man Booker International za životno djelo, i to 2009. godine. No, za zbirku priča "Služba, družba, prošnja, ljubav, brak" koju je 2011. godine objavila naklada Oceanmore, a na hrvatski prevela Maja Šoljan, Alice Munro dobila je i Kiklopa za inozemnog autora (autoricu), i to na pulskom sajmu knjiga. Ta je zbirka priča i prva knjiga te kanadske spisateljice objavljena u Hrvatskoj. Slijedila ju je zbirka pripovijedaka "Previše sreće" koju je također za Oceanmore prevela Maja Šoljan.
