Koliko se još teških nesreća treba dogoditi, koliko djece treba stradati da vozačima koji svom žestinom vole stisnuti gas ili koji voze pijani proradi savjest prije nego što netko nedužan pogine njihovom krivnjom? Kada nečije dijete strada, roditeljima ništa ne znači kajanje okrivljenih vozača ni to što nisu nikog htjeli namjerno ubiti ili ozlijediti jer svaki vozač mora biti svjestan, kad krši propise, da je pristao na mogućnost da nekoga takvom vožnjom usmrti. Ako učenici kad se iz škole vraćaju kući ne mogu biti sigurni na nogostupu, gdje se onda uopće mogu osjećati sigurno?
Tri tinejdžerke bore se za život jer 19-godišnji vozač snažnog BMW-a, kakav nije ni smio voziti u toj dobi, nije bio svjestan da automobil nije igračka za pokazivanje, nego da u neodgovornim rukama postaje oružje. Ali problem je što je kod nas moćan automobil koji može dobro “potegnuti” statusni simbol jer mladi dobro znaju na primjerima odraslih da je važno što imaš, a ne tko si i jesi li odgovoran član društva. Sve dok je tako, za nesreću u Slavonskom Brodu širu odgovornost snosi i njegova obitelj i društvo u kojem je prihvatljivije biti vozač koji jurca ulicama nego onaj oprezni koji misli na druge. Sve dok se ne dogodi nesreća. Onda se svaki put zaziva strogo kažnjavanje vozača, ali kao društvo ništa nismo naučili iz takvih tragedija zbog kojih u obiteljima žrtava život samo stane.
