Nakon što su banke pozvale dužnike da u četvrtak plate rate kredita po starom tečaju, mnogi su nam se javili, žaleći se da im je u poslovnicama rečeno kako će im na kraju mjeseca ipak obračunati tečajne razlike koje će naknadno morati nadoplatiti. Nejasno je bilo i hoće li im trajni nalozi naknadno ponovo “vući” već plaćene rate.
U Zabi objašnjavaju da su kod njih trajni nalozi ugovoreni najkasnije 15. u mjesecu pa nikakvih razlika ni dvostrukog plaćanja ne može biti. Ni RBA neće naplatiti tečajnu razliku ni provoditi trajne naloge za već uplaćene rate, kao ni Erste, a Splitske banka također će sve uplate od četvrtka u kunama konvertirati po starom, nižem tečaju, bez obzira na to je li u kreditu ugovoren prodajni tečaj banke ili srednji tečaj HNB-a.
Banke smo pitali i o zahtjevima štediša u švicarcima za razročenje njihovih depozita koji su naglo dobili na vrijednosti, no uglavnom tvrde da takvih zahtjeva nije bilo baš puno. RBA ih u podizanju štednje nije onemogućavala, kao ni Erste i Splitska banka. Ostale se nisu izjasnile.
>> Franak: Jedino rješenje je ukidanje valutne klauzule, Lalovac: Banke su spremne pomoći
>> Franak i dalje raste, od sutra će biti iznad 7,5 kuna!
Što se tiče kredita u CHF treba vidjeti koji su iznos kredita banke imale pokriven stvarnim novcima tj. CHF-ima, prema mojim saznanjima prosječni depozit u CHF-ima je bio nešto viši od 10 % vrijednosti kredita, također treba vidjeti koliko su banke imale pokrivenih kredita u drugim valutama prije svega u EUR-ima. Još jedna bitna stvar, u domaćim bankama nije moguće kredit platiti u stranoj valuti, nego u kunama po tečaju na dan plaćanja, to znači da banke stranu valutu preračunavaju u kune... gdje opet zarađuju, jer je kod CHF bila tečajna razlika od 20 – 30 lipa, između tečaja po kojem otkupljuju devize i onoga po kojemu se otplaćuje kredit, što je bankama omogućavalo dodatnu zaradu od 3-5 %... Uzimajući sve u obzir trebalo bi preračunati sve kredite u dva iznosa i to iznos u kunama i iznos u devizama (npr za CHF – cca 90 % u kunama a 10% u CHF, za EUR – cca 80 % u kunama 20% u EUR-ima), i to od dana uzimanja kredita do dana otplate kredita, po kamatama za kune na kunski iznos i kamatama za devize na devizni iznos. To bi bilo najpoštenije kako za banke tako za građane. Vjerujem da bi se valutni udar na građane smanjio za cca 30%. Tako npr. tko je uzeo kredit od 50.000,00 CHF s rokom otplate 10 godina tijekom 2006.g. dobio je protuvrijednost od cca 235.000,00 kn (odnosno cca 32.000,00 EUR-a). Po isplati 2016.g., ako ostanu ovakvi tečajevi, taj korisnik kredita će umjesto da banci vrati ukupan iznos od 305.000,00 kuna, vratiti iznos veći od 500.000 kn. Pitam se od kuda običan radnik može u zadnjih 5 godina (2011-2016) vratiti svake godine 40.000 kn više od planiranog iznosa. Ukoliko bi došlo do pretvaranja kredita u kunski i valutni dio, kod CHF-a korisnik gornjeg kredita bi uštedio 150.000,00 kn, te banci vratio samo 50.000,00 kn više od planiranog iznosa. Takav način obračuna starih kredita bi bio vjerojatno najpravedniji. Samo se bojim da se banke neće samo tako odreći svojih ekstra prihoda... Za sve buduće kredite treba ukinuti deviznu klauzulu, te uvesti fiksnu kamatu... Tako bi konačno i banke snosile rizik poslovanja, a ne samo poduzetnici i građani... Zato nam trebaju jaki političari i jak guverner HNB koji neće voditi slugansku politku prema bankama.