Prvi naš klub koji se nakon Cibone uspio izboriti za Top 16 Eurolige počeo je ubrzano rasti nakon što je prije desetak godina tadašnji predsjednik Cedevite Ninoslav Brčić zakucao na vrata vlasnika Atlantic Grupe Emila Tedeschija. Taj trenutak istaknuo je i današnji predsjednik Mladen Veber, drugi čovjek spomenute kompanije:
– Brčić je bio vlasnik sponzora kluba Hirona, koji je shvatio da to više ne može pratiti pa je predložio Emilu, kojeg je znao iz školskih dana, da se uključi. Ušli smo na mala vrata i ulaganja su u početku bila vrlo skromna. Tadašnja Cedevita bila je mali klub, a danas je to euroligaški pogon s najvećom školom košarke, ali i s trening centrom kakav nemaju ni veliki europski klubovi.
Spomenuti Dom košarke Cedevita svojevrsno je jamstvo da Atlantic grupa neće tek tako izaći iz košarke jer je velesajamski paviljon zakupila na 10 godina i u njega uložila oko 13 milijuna kuna.
A takvo što Mateju Mamiću radno okruženje čini ugodnijim. On je u klub došao 2008. i postao prvi ( i jedini) sportski direktor.
– Imao sam siguran posao trenera mlađih u Albi i nisam bio posve siguran da to želim napustiti radi prelaska u hrvatski ligaš Hiron. Tada nitko nije razmišljao o Euroligi, već je glavni cilj bio domoći se ABA lige i upravo je ta naša prva sezona u regionalnoj ligi, 2009./10. bila prekretnica.
Mamić: Veber je najzaslužniji
Nakon ostvarenih niza klupskih ciljeva i novostečenog ugleda, nije Mamiću ništa lakše. Dapače.
– Sada je još i teže jer su i očekivanja veća pa me klub 10 puta više troši nego u prvim godinama, no zato je, kada vidim što smo stvorili, zadovoljstvo 50 puta veće.
U priči s Mamićem vratili smo se opet na predsjednika Vebera.
– On je za ovo najzaslužniji jer je postavio ljude i hijerarhiju, izgradio je temelje profesionalnog funkcioniranja kluba.
Glavne operativce Veber je imao u direktorima Mamiću i Novoselu (kojeg je uspješno zamijenio Davor Užbinec), a svi oni zajedno učili su u hodu, i na vlastitim pogreškama. Nakon nekog vremena prestali su mijenjati trenere kao čarape, počelo se ulagati u rad s mlađim uzrastima, ali i pažljivije birati pojačanja pa su nakon svega utihnuli i oni koji su cijelo vrijeme govorili da se sportski klub ne može voditi kao kompanija.
– Shvatili smo da je krucijalno imati dobru kemiju između etabliranih i mladih igrača, da moramo stvarati svoje mlade koji bi nas danas-sutra mogli odvesti na još višu razinu. A mi se nadamo da to dečki poput Arapovića, Žganeca, Mazalina, Muse, Baje, Perkovića, Mikšića, Parlova i Lukačića doista i mogu. Dakako, uz dobro pogođene strance.
Ameri postaju Zagrepčani
A ove godine pojačanja su doista pogođena, barem dva od tri, pa glavni sponzor Tedeschi Pullena i Whitea doživljava kao Amerikance koji se sve više osjećaju Zagrepčanima. Dakako, ništa od svega ovoga ne bi bilo da nema domaćih igrača poput Bilana, Babića, Pilepića, ali i talenata poput Žganeca i Arapovića.
– Arapović je slika i prilika truda i strpljenja koje mora uložiti mladi igrač koji se želi razvijati. Nije dovoljno mladom igraču forsirano davati minutažu, već ga treba dovesti u situaciju da se za nju izbori, i to utakmicama najviše razine kao što je Euroliga – ističe sportski direktor Mamić.
>> Emil Tedeschi: Sretan sam, deset godina ulaganja u Cedevitu se isplatilo
sve čestitke na odlično odrađenom poslu... idemo do kraja...