Nakon što su odgledali utakmicu s Kanadom (80:91), Dino Rađa i Stojko Vranković otišli su kućama, a reprezentaciji se priključio Toni Kukoč, treći legendarni član Stručnog savjeta HKS-a. Kuki se već sutradan uključio u “proces proizvodnje” pa je asistirao izborniku Aleksandru Petroviću.
– Ovo je trebalo odavno napraviti. Ne zato što ćemo Dino, Stojko i ja izmisliti toplu vodu, no možemo pomoći. Dakako, u ovako kratkom vremenu kao što su pripreme za kvalifikacijski turnir za OI nije dobro niti zatrpati igrače s previše informacija – pričao je Kuki na terasi novigradskog hotela Maestral Aminess, nove baze košarkaške reprezentacije.
Ovo je realizacija ideja Generacije ‘92. protiv čega se prethodni predsjednik Saveza Radić grčevito borio.
Kanađani s petoricom atleta
– To je bilo neprirodno. Ti si igrač koji je nešto postigao, a vodeći ljudi iz tvog saveza te ne žele u blizini. Zato su neki naraštaji naših košarkaša bili bez potpore, a uvijek im je nad glavom visio kriterij naših uspjeha. I mi nismo voljeli da nam netko soli pamet, no na koncu nam je to ipak koristilo.
Kakav je dojam na njega ostavila ova reprezentacija?
– Prvi je dojam da treba puno raditi i da se treba posložiti. Priključili su se Simon i Šarić i oni otvaraju nove ideje. Kanada je igrala s pet atleta, stalno su bili u presingu, pa je možda i dobro da je stres test napravljen odmah. Nadam se da je mogućnost odlaska na Olimpijske igre za sve njih dovoljno velika motivacija.
Nažalost, u današnje vrijeme puno je remetilačkih faktora za takvu vrstu motivacije. Posebice novac kojim mašu NBA, ali i europski klubovi.
– NBA nije više samo američka liga, a talent kao da je iscrpljen. Kada smo mi odlazili u NBA, činili smo to kao prvaci Europe, s olimpijskim medaljama, a danas imate 19-godišnjake koji idu tamo s prosjekom od četiri koša i tri skoka, ali idu u NBA jer po nečijoj procjeni imaju mogućnost da se razviju u super igrače. A NBA klubovi te uzmu i za godinu-dvije procijene možeš li ti ili ne, i tu neki igrači mogu dosta izgubiti. No, financije su danas osnova bavljenja sportom i danas je gotovo nemoguće da netko igra za svoj gušt, za 10 tisuća dolara, ako zna da negdje može dobiti 10 milijuna dolara. Prevelika je razlika u novcu da bi igrač imao želju od sebe napraviti košarkaša, a ne načiniti sebe čovjekom koji ima novca, i ne treba zbog toga nikoga osuđivati. A zamislite, ja sam tek nakon sedam godina igranja za Bullse, sa Sixersima potpisao ugovor veći no što sam imao u Europi, u Benettonu.
Srce mi sad radi normalno
Toni je iznenađen ishodom NBA finala.
– Mislio sam da Warriorsi ne mogu kod kuće izgubiti dvije, no Cavsi su konačno za njih pronašli rješenje, spuštali su LeBrona na četvorku, a povremeno i na peticu. Igrao sam s Jordanom i znam s koliko je žara zabijao te najvažnije koševe i zato bih mu dao prednost. No, ovo je nova verzija super-košarkaša i to vam je kao i sa pametnim telefonima. Svaki novi telefon ima bolje preformanse od prethodnih. Premda je visok 204 cm i nevjerojatno snažan, on je klasični “playmaker”, toliko prodoran i moćan da na njemu moraš potrošiti dvojicu, trojicu da bi ga zaustavio.
Devet mjeseci nakon zahvata ablacije (ulazak u srce kroz preponsku venu putem katetera), Toni djeluje prilično zdravo.
– Ne znam otkud su došle te priče o ugradnji stentova i slično. Imao sam fibrilacije, previše brzih i nepravilnih impulsa, srce mi je treperilo do 160 otkucaja u minuti u mirovanju. Zahvatom ablacije, koji je doduše trajao sedam sati jer sam imao četiri žarišta, sprženi su vrhovi živaca koji su to prouzročili i sada srce radi normalno, a za pola godine do godinu trebao bih se skinuti i s tableta – zaključio je bivši hrvatski reprezentativac.
Puno kuhara na jedan obrok pokvare jelo.