Premda nakon senzacionalne četvrtfinalne pobjede Francuske nad Španjolskom nitko neće reći da je Hrvatska na SP-u eliminirana od tamo neke “nikad slabije Francuske”, to izborniku Jasminu Repeši neće mnogo pomoći. Jer, u Hrvata je jako popularno smjenjivati samo na osnovi površnog dojma, bez potpune analize koja bi ustanovila koliki je stvarni grijeh izbornika, a koliko su mu u neuspjehu “pomogli” igrači.
Treba čuti što kažu igrači
Osim toga, ne bi trebalo smjenjivati samo zbog želje za promjenom nego samo onda ako se na umu ima kvalitetna zamjena. Dakle, s nekim vremenskim odmakom netko iz Saveza (a tajnik Željko Drakšić za to je idealan) mora obaviti osobne razgovore s ključnim reprezentativcima i pitati ih žele li oni Repešu ili ne. Ako se taj odnos potrošio, onda nema smisla zadržati ga jer sigurno neće uspjeti postići dobru kemiju u momčadi.
Nakon toga treba vidjeti kakvo je stanje s Velimirom Perasovićem. Po sadašnjem pravilniku ACB lige nije moguće da on istodobno bude i trener Valencije i Hrvatske, osim da se izigra pravilo tako da on potpisuje ugovore po jednu sezonu pa da je preko ljeta formalno slobodan. No za takvo što mora postojati i dobra volja Perasova kluba, a ako nje nema, onda bi Peras morao napustiti klupsku sigurnost i zamijeniti je za nešto što može krahirati u samo jednoj utakmici, u osmini finala EP-a u kojem poraz donosi rušenje svih snova o odlasku na Olimpijske igre.
Treba vidjeti i ima li Neven Spahija prostora da čini isto što i Igor Kokoškov, izbornik Gruzije, također stručnjak na asistentskoj plaći NBA kluba, a valjalo bi se raspitati i o tome ima li izborničkih ambicija Aleksandar Petrović, čovjek kojem je i njegov “smrtni neprijatelj” Danko Radić (njihovi odnosi su sada puno bolji), čestitao na onome što je napravio za Cibonu.
Petrovićevi zagovaratelji (među njima je i Mirko Novosel), kažu da je on ionako više izbornički nego klupski tip trenera, da ima šarma, da zna komunicirati s igračima i javnosti, ali i da ima odličan osjećaj za vođenje utakmice te da bi, uz dva jaka pomoćnika, mogao biti dobar izbornik.
Osim toga, kao Cibonin spasitelj stekao je simpatije javnosti, što bi moglo dobro utjecati na ukupnu atmosferu oko nastupa u tih pet zagrebačkih utakmica u rujnu sljedeće godine.
Kukoč bi došao, ali...
S izborom izbornika za EP 2015. ne smije se promašiti jer bi neuspjeh pred domaćom publikom imao dalekosežne posljedice. Nikako ne bismo smjeli sada pod svaku cijenu tražiti nekog svog Sašu Đorđevića, opet eksperimentirati s odveć neiskusnim trenerom (kao onomad s Jokom Vrankovićem) jer to može potrošiti i samog trenera, ali i sve kredite kod javnosti. Doduše, ima jedan naš slavni igrač koji ima želju biti izbornik i koji je bio i veći igrač od Đorđevića, a zacijelo ima i veći kredit u javnosti, a to je Toni Kukoč. Kuki je izjavio da bi došao ako bi uvjeti bili dobri, a atmosfera zdrava, pri čemu nije kazao bi li mogao surađivati s Dankom Radićem.
>>Repeša treba ostati ako ga igrači još prate
Kukoc nije bio trener, zar treba kao i s nogomet uciti na repki? Radica treba protjerati. A onda traziti izborniks