Jedan od najbližih suradnika zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, šef Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Ivica Lovrić (49) gotovo je pune četiri godine kao predsjednik kluba vodio Cibonu. Na čelo nekadašnjeg dvostrukog europskog prvaka došao je na izmaku 2010. kada je Cibona grcala u stomilijunskom minusu i kada je bila gotovo pred gašenjem. U tri godine i devet mjeseci Lovrićeva predsjednikovanja, cibosi su osvojili čak šest trofeja: dva naslova prvaka, dva Kupa Dražena Petrovića, Kup Krešimira Ćosića, a među kojima svakako treba istaknuti i onaj najveći iz prošle sezone kada su kao autsajderi postali prvaci ABA lige usred Beograda.
S gospodinom Lovrićem razgovarali smo o njegove četiri godine provedene na čelu Cibone, problemima s kojima se suočavao raščišćavajući nagomilane dugove, dovođenju Ace Petrovića na čelo Cibone, perspektivi tog kluba, odnosu s Cedevitom, o odgovornosti izbornika Repeše za debakl na SP-u u Španjolskoj i o još niz drugih tema vezanih za zagrebački sport.
Gotovo četiri godine bili ste predsjednik Cibone. Što ste u tom razdoblju uspjeli napraviti?
– Kada smo došli u klub, zatekli smo 110 milijuna kuna minusa. Napravili smo plan sanacije. Veliki dio duga riješili smo tako da su se bivši igrači i treneri odrekli i do 50 posto svojih potraživanja. Dio duga vraćen je sponzorstvima, donacijama i pomoći prijatelja kluba. Veći dio duga podmirili smo prodajom klupske imovine što je realizirano pred ljeto ove godine. Ono što je još ostalo riješiti bila je predstečajna nagodba. To je posljednji korak u procesu sanacije kluba.
Kada ste dolazili na mjesto predsjednika Cibone, je li vam bilo jasno u kakav se rizik upuštate? Zašto ste se latili tog posla?
– Tada se toga jednostavno nitko drugi nije htio prihvatiti, slutio sam u što se upuštam, no stanje je bilo puno gore nego se to moglo predvidjeti. Cibona je tada praktički trebala prestati funkcionirati. Mnogi tada nisu vjerovali da se Cibona može spasiti. Nije bilo druge nego da se ja kao resorni pročelnik u dogovoru s gradonačelnikom prihvatim tog nezahvalnog posla. Da se Grad nije prihvatio posla spašavanja Cibone, ona bi jednostavno nestala. Sve je bilo pripremljeno i "odspinano" da oni koji su stvorili taj dug od 110 milijuna kuna kažu kako je Cibona propala zbog gradske uprave, a ne njih koji su 20 godina vodili Cibonu i stvorili taj dug.
Najavljivali ste odlazak i prošle godine, ali odlazite tek nakon što je Aco Petrović preuzeo Cibonu?
– Nije bilo lako pronaći nekoga tko će se prihvatiti pozicije čelnog čovjeka u Ciboni, a da ujedno ima i potrebne kompetencije. Mogu reći da smo pune tri godine radili na Acinu povratku u Cibonu. Prije dvije godine umalo se nije vratio kao trener. Međutim, njegov povratak dogodio se sada i na ovaj način. Mislim da je to najbolji način.
Cibona je u četiri godine vašeg predsjednikovanja osvojila čak šest trofeja. Među njima i onaj najveći – ABA ligu. Što smatrate svojim najvećim uspjehom u Ciboni?
– ABA liga je najveći trofej koji je Cibona osvojila nakon Kupa prvaka 1986. godine i Kupa kupova 1987. Međutim, puno većim i značajnijim uspjehom smatram obnovu omladinskog pogona. Kada smo došli u Cibonu, imali smo tri ključna cilja: financijsku sanaciju kluba, zadržavanje sportskih rezultata i obnovu omladinskog pogona. Te 2010. godine, kada smo došli u klub, omladinski pogon bio je gotovo ugašen. Cibona je imala nekoliko mladih igrača s kojima nitko nije radio. Danas su prvoj momčadi priključeni Slavica i Žižić, uskoro će i iznimno talentirani Zubac, a među juniorima i kadetima imamo još nekoliko igrača koji će u dogledno vrijeme nositi hrvatsku košarku.
Ipak, Cedevita vam je uzela dva košarkaška bisera – Arapovića i Mazalina?
– Vrijeme će to pokazati. No, uvjeren sam da bi za obojicu Cibona bila bolje okruženje za razvoj.
U vrijeme financijske stabilizacije kluba, uspjeli ste dovesti košarkaškog dragulja Darija Šarića?
– Ako izuzmemo Dražena Petrovića, to je bio najbolji sportski i financijski potez Cibone. Cijela Europa ga je htjela, a mi smo ga uspjeli dovesti u trenutku kada je to izgledalo nevjerojatno. On je puno dao Ciboni, ali i Cibona njemu.
Izborena je Euroliga, ali od nje se odustalo. Zbog čega?
– Igranje Eurolige prvenstveno je ovisilo o ostanku Darija Šarića u Ciboni. Njegovim odlaskom bilo je nužno osigurati znatna sredstva za nova pojačanja, što si Cibona nije mogla priuštiti u tom trenutku. Ako tome dodamo blokadu na FIBI od četiri igrača, za koju se nije znalo u lipnju kako će i kada završiti, jedino logično rješenje bilo je odustajanje od Eurolige.
Igračko odrastanje Darija Šarića u Ciboni odličan je putokaz za sve mlade igrače?
– Cibona je idealno mjesto za razvoj mladih igrača. To se pokazalo dobitnom kombinacijom u slučaju Darija Šarića koji je, igrajući za Cibonu, igrački sazrio. Nedavno je iz Austrije, nakon gotovo dvije godine pregovora, došao i mladi Hrvat, 15-godišnji Josip Popić za kojega se otimalo pola košarkaške Europe. Roditelji nadarenih igrača prepoznaju što Cibona znači za razvoj mladih igrača, pa radije dolaze u nju, nego u klubove koje im nude više novca, nego igračkog napretka.
Može li Cibona i kada ponovno izboriti igranje u Euroligi?
– Može i hoće. Ali treba biti iskren i reći da će nam zato trebati minimalno još dvije do tri sezone. To je vrijeme potrebno za sazrijevanje naših mladih igrača koji su već u prvoj ili kucaju na vrata prve momčadi, a za to vrijeme klub će se dovoljno i financijski stabilizirati da može dovesti i poneko pojačanje.
Uspjet ćete to i pored kvalitetne i financijski moćne Cedevite u susjedstvu?
– Cedevita ulaže puno više novca, a Ciboni preostaje jedino kvalitetan i strpljiv stručni rad. Rezultati su poznati i vidljivi, a to su naši osvojeni trofeji. Za uspjeh u sportu novac nije presudan, važniji je kvalitetan stručni rad. To što gospodin Tedeschi čini za Cedevitu i hrvatsku košarku za svaku je pohvalu. Daj Bože da je takvih sponzora i investitora u košarku više. To bi bilo dobro za sve klubove, ali i našu reprezentaciju.
Koliko Grad može pomoći Ciboni?
– Grad sve vrijeme pomaže Ciboni, kao i drugim klubovima. Gledano iz perspektive pojedinog kluba, izgleda da se neki drugi klubovi pomažu više. Međutim, to nije istina. Zagreb izdvaja jako puno novca za sport. Ne izdvaja toliko puno zato što je bogat i ne zna što će od novca, nego zbog toga što su sport i sportski uspjesi prioritet gradske uprave i gradonačelnika Milana Bandića.
U javnosti se stvorio dojam da najviše gradskog novca dobiva Dinamo?
– Dinamu je u proteklih pet godina najviše smanjena potpora. Čak više od jedne trećine. Kada je u pitanju financiranje pojedinih programa, onda se to smanjenje penje i do 60 posto u odnosu na prije pet godina. Ono što Zagreb daje Dinamu samo je deset posto njegova godišnjeg budžeta. E, sada kada bi svi naši klubovi dobivali 10 posto javnog novca, a 90 posto sami prihodovali, to bi bilo sjajno.
Član ste Upravnog odbora HKS-a. Upoznati ste sa stanjem u hrvatskoj košarkaškoj reprezentaciji. Kako ocjenjujete njezin nastup na SP-u u Španjolskoj?
– Nakon velikog uspjeha na prošlogodišnjem EP-u očekivao sam najmanje veliku borbu u četvrtfinalu SP-a i ulazak u polufinale. To je bilo realno ostvarivo. Međutim, doživjeli smo krah jer reprezentacija nije bila dobro pripremljena i vođena.
U čemu se griješilo?
– Mislim da izbornik nije pripremio ni vodio reprezentaciju onako kako treba.
Treba li ostati ili otići?
– Mislim da je ovo veliki neuspjeh i nakon ovakvog neuspjeha nije realno ostati na mjestu izbornika. Imamo odličnu reprezentaciju. Dovođenjem Lafayetta napravljen je propust. Bilo je nas koji smo izbornika upozoravali da to nije dobar izbor. S druge strane, imao je puno povjerenje i slobodu kod izbora igrača, a to povjerenje nije dobro iskoristio.
Čuli smo da ste mu baš vi nudili Cibonina Blassingamea?
– Sugerirao sam mu Blassingamea jer se meni obraćao sa željom da igra za hrvatsku reprezentaciju. Ako je već trebalo nekoga dovoditi i davati državljanstvo, bilo je puno logičnije da ono bude dato cibosu Blassingameu s obzirom na njegovu motivaciju, ali i uigranost sa Šarićem. Na Upravnom odboru HKS-a, kada se raspravljalo o davanju državljanstva Lafayettu, bilo je dosta nas koji smo bili skeptični, ali smo to izglasali jer smo dali povjerenje izborniku i izbili mu svaki argument da poslije SP-a ne može reći da nije imao igrače koje je želio u reprezentaciji.
Koga vidite na mjestu novog izbornika?
– Hrvatska ima kvalitetnih trenera.
Neven Spahija je bio u Ciboni koja se s njim razišla, a sad je postao prvi hrvatski trener koji radi u NBA?
– To mi je drago i čestitam gospodinu Spahiji. Mislim da je to velik uspjeh i vjerujem da će u dogledno vrijeme Spahija postati i glavni trener u NBA momčadi. Kada je riječ o suradnji s Nevenom, kad je bio u Ciboni, sve je bilo na razini osim rezultata. Ono zbog čega je on došao i dobio povjerenje u Ciboni nije bilo opravdano rezultatima, tako da suradnja nije dugo trajala. Jednostavno, nije se dogodio taj klik momčadi i trenera iako je on birao momčad.
Ukazanu priliku u Ciboni su, što se tiče prve sezone, opravdali Slaven Rimac i Jurica Golemac?
– Sezona koja je pred njima veliki im je izazov. U prošloj sezoni odradili su sjajan posao. Usred prvenstva dobili su momčad, ali imali su sreću da su u toj momčadi imali Darija Šarića koji nije samo veliki igrač nego i pravi vođa. Ova sezona bit će prava potvrda njihova stručnog rada.
>> Lovrić se povukao, Petrović još više ojačao poziciju
1. Nisi ti usao u Cibonu nego ti je Banditic naredio!! 2, nije Saric planski postao igrač već zato jer se Cibona sa 5 stranaca i Spahijom raspala pa je dobio priliku igrati- do tada gotovo da nije igrao, 3. Dug ste pokusali riješiti uzimanjem 50% dugova igračima a niti to im niste vratili 4. Ne lupetaj o košarci, Blessingameu,Repeši i ostalom jer ništa ne razumiješ za boga miloga, drži se Banditića, dok je njega ti i takvi nećete biti gladni!!!