Zahvaljujući okretnom i vižljastom Stephenu Curryju (191 cm, 86 kg, 27 godina), NBA liga više nije samo nadzemlje kojim caruju letači koji umjesto Ahilovih tetiva imaju opruge. Svjestan kakav ga košarkaški svijet čeka, Curry je još kao klinac proučavao poteze Stevea Nasha, još jednog krhkog braniča koji je tako vješto pronalazio rupe u atletskim obranama više zahvaljujući brzom mozgu nego hitrim nogama.
Koristeći svoju kreativnost, liderski duh i instinkte, Steve Nash je dvaput bio najkorisniji igrač lige, a na tom putu je i Stephen Curry koji za sobom već ima jedan MVP naslov i jedan NBA prsten.
Majka je bila odbojkašica
Nakon što je "magistrirao" na temu "Steve Nash u zemlji divova", Curry je, premda košarkaš, za "doktorat" izabrao rad na temu organizatora igre u američkom nogometu. Prije tri i pol godine otišao je na pripreme omiljenih mu Carolina Panthersa gdje je proučavao kako napade organizira jedan od elitnih quaterbackova Cameron Newton. Od njega je, uz puno vlastitog prirodnog dara, Curry preuzeo "Newtonove zakone gibanja", odnosno to kako jedan organizator igre u okruženju atleta treba štiti loptu, kako se treba pozicionirati, kako vrednovati pozicije suigrača, odnosno kako čitati obranu. Nakon tog iskustva, Steph se okuražio i prestao oklijevati oko preuzimanja odgovornosti u sastavu Warriorsa.
Dakako, svemu tome prethodile su na tisuće sati vježbanja. Kako driblinga tako i šuta, posebice brzine izbačaja presudnog za status elitnog šutera s tjelesnim gabaritima koji bi zbunili NBA skaute opterećene tjelesnošću. Jer, Curry nema životinjski odraz i jedva da može i zakucati.
A sve je krenulo, naravno, s obiteljskog stabla. Šuterski gen Steph je naslijedio od oca Della, koji je u svojih 16 NBA sezona slovio za jednog od najboljih šutera u najjačoj klupskoj ligi svijeta. Nešto od svoje spretnosti zacijelo je naslijedio od majke Sonyje koja je na koledžu bila odlična odbojkašica i koju i danas, zbog njezina mladolikog i atraktivnog izgleda, redatelji prijenosa rado kadriraju u publici.
Prvi put nakon Magica Johnsona, netko na poziciji razigravača igra kao da je s drugog svijeta. Nije on šuter poput Stevea Nasha, dodavač poput Johna Stocktona, defenzivac poput Garyja Paytona niti general na parketu poput Isiaha Thomasa, ali od toga ima svega dovoljno da momčad koju su proteklih godina smatrali odveć mekom učini NBA prvakom, a ove godine i jurišnikom na epski rekord Bullsa (72-10).
Svojim majstorijama Curry oduševljava cijeli košarkaški svijet i predstavlja novu nadu za sve klince koji su zbog nedostatka centimetara ili odraza mislili da će za njih vrhunska košarka ostati nedosanjani san.
I Bijela kuća ga obožava
– On je najbolji šuter kojeg sam ikada vidio – nije krio oduševljenje ni američki predsjednik Barack Obama uključivši se tako u raspravu o najboljim šuterima.
A to su kroz povijest ove lige bili Jerry West, Pete Maravich, Larry Bird, Dražen Petrović, Reggie Miller i Ray Allen. I svi oni nisu bili precizni samo zato što im je to bogomdano već i zbog neumornih šuterskih treninga od kojih ne bježi ni Curry. A on nekad zna ispucati i po 1000 lopti.
Impresivan je i način na koji se Steph zagrijava za utakmicu. Najprije dribla s dvije lopte, da "obnovi" osjećaj za kontrolu lopte, a potom šutira trice s devet metara. Nakon toga, sve što čini u igri izgleda kao da to izvodi s velikom lakoćom. Dribla kao da mu je lopta zalijepljena za ruku, dodaje i zabija s obje ruke i predvodi "showtime" kakva nije bilo još od vremena Magicovih Lakersa.
Zbog Stephena Curryja NBA liga više nije planet ekskluzivno rezerviran za atletske "zvijeri".
On je sada glasnik nove revolucije, kao što je to svojedobno bio Michael Jordan, zbog kojega su svi klinci htjeli "letjeti". Zbog ovoga čovjeka klinci će puno više driblati i šutirati, što je dostupno svima, a manje sanjati o igri iznad obruča što je bila povlastica samo za one dovoljno tjelesno nadarene i dovoljno visoke.
>>Steph Curry izabran za najboljeg sportaša godine
