Sve skautske prognoze govore da bi spomenuta dvojica klinaca iz Hrvatske ako im Bog da zdravlja, trebala postati igrači svjetske klase. Da će Dario Šarić (20) i Mario Hezonja (19) najmanje dosegnuti klasu koju danas imaju Bojan Bogdanović i Ante Tomić i da im je NBA liga zajamčena budućnost, ako to budu htjeli.
Štoviše, u tim se prognozama već traže i sličnosti pa nam jedni govore da je Šarić na tragu toga da bude igrač tipa Dejana Bodiroge, a da je Hezonja na putu da postane tip igrača kakav je bio Predrag Danilović.
U mjeri u kojoj su Bodiroga i Danilović bili međusobno različiti, drugačiji su i Šarić i Hezonja. Kako po igračkim svojstvima, tako i po karakteru. O tome smo pričali s Antom Nazorom, jednim od naših najnadarenijih trenera koji je obojicu vodio u mlađim uzrastima.
– Mario je veći individualac, a Dario puno više utječe na igru suigrača. Mario je “killer”, a Dario kreator. Mario ima nevjerojatne realizatorske sposobnosti i atleticizam, obrane će se na njega usmjeravati pa će s time otvarati prostor suigračima, dok Šarić ima želju da kreira za suigrače, u tome je posebno vješt na otvorenom terenu i njihovo uparivanje hrvatska je budućnost.
S Marijom bih bio prvak svijeta
Nazor drži da se s uvođenjem Marija Hezonje u seniorsku reprezentaciju nema što čekati.
– Izbornik Repeša ima pečat trenera koji zna uvoditi mlade igrače i ja sam uvjeren da će on to učiniti na pravi način. Dakako, kod svakog takvog mladog igrača treba vidjeti psihološki profil odnosno edukativnu razinu, a mora se i vidjeti kakvu komunikaciju ima sa starijim igračima.
To što sa 19 godina sjedi na klupi Barce i zasad igra malo, Nazor ne vidi kao opasnost za Hezonjin razvoj.
– Kada je Split bio najbolji klub Europe, Petar Naumoski uopće nije ulazio u igru, a potom je u sljedećem klubu postao MVP Eurolige. Istina je, neke je klupa upropastila, no za neke je treniranje u takvom okruženju imalo edukativnu notu – ističe Nazor.
S obojicom vunderkinda u svojoj je bliskoj trenerskoj prošlosti radio i Dražen Brajković. I on je poput Nazora, bio prvak Europe s kadetima.
– Da sam, osim Darija, prošlo ljeto u selekciji U-19 imao i Marija, bili bismo prvaci svijeta. Nažalost, Hezonja se nije oporavio od ozljede. Sa Šarićem sam bio kadetski prvak Europe, a Hezonju sam imao prije tri godine na SP-u u Letoniji kada je on, premda tri godine mlađi, igrao u prosjeku 24 minute.
I dok je Šarić krilni centar velikog radnog djelokruga, Hezonja je igrač koji, po Brajkoviću, može igrati sve tri vanjske pozicije.
- Čujem da na treninzima Barcelone igra na jedinici i on će biti “combo” branič, koji će moći pomoći i na poziciji razigravača. Kada sam sebi bude kreirao šut, bit će NBA klasa.
O tome što se događa na treninzima Barcelone ponešto više zna Darko Kunce, inače HKS-ov instruktor i koordinator za mlađe uzraste.
- Mario na treningu čuva ili Navarra ili Pullena, na pozicijama jedan ili dva. Stoga ne bi bilo loše da ga izbornik Repeša proba i na jedinici. U onoj utakmici protiv Valladolida, kada je Pullen zabio 12 trica, Mario je igrao razigravača, a i čuvao je suparničkog razigravača.
Zanimljivo je Kunceovo razmišljanje o tome što je Mario dobio odlaskom u Barcelonu.
- Tamo je dobio mir, tamo se bavi samo košarkom. Igrati košarku u Zagrebu za mladog je igrača svojevrsni nered, a u Barceloni nema “Sokola”, “Ludnice” niti jarunskih noćnih klubova. On je zapravo sam sebe doveo u red, on je sada odrasla osoba. Sjećam se prije, kada bismo se čuli telefonom teme bi mu bile gluposti, a sada je to uvijek košarka.
Kukoču Dražen nije smetao
Kad su već svi složni oko toga da Hezonju treba uvesti u seniorsku reprezentaciju, kakvu suradnju možemo očekivati između Hezonje i Šarića, dvojice kandidata za budućeg vođu reprezentacije. Jer, obojica su klinci snažne osobnosti.
– Pod trenerom kakav je Repeša to može funkcionirati. Uostalom, po ulogama u momčadi oni si ne smetaju – kazuje Kunce.
– Oni su dovoljno pametni momci da mogu ego staviti u drugi plan i jedan dobar međusobni razgovor sve to razriješi. Uostalom, kada su obojica igrali kod mene u Letoniji bili su međusobno dobri, pa me to što je bilo u KK Zagreb ne zanima – dodaje Brajković.
Šarić je godinu dana stariji pa je bio vođa, no da li će to tako jednog dana biti i u seniorima, kada on i Hezonja preuzmu reprezentaciju od Bogdanovića i Tomića?
– U vrijeme reprezentacije bivše SFRJ Dražen Petrović je bio vođa svima, no to nije loše utjecalo na Kukoča, Rađu i Divca. Uostalom, svi veliki igrači uvijek su imali složen karakter, pa ni Dražen u tom smislu nije bio beba. Nikad nije lako voditi zvijezde no pravi trener to razriješi – tvrdi Brajković.
Na prošli Eurobasket izbornik Repeša vodio je Šarića koji je tada imao 19 godina. Hezonja je nedavno napunio 19 i vrijeme je da ga se kao supertalenta uvede u seniorsku reprezentaciju. Čak i unatoč tome što ne igra dovoljno. Uostalom, pogledajmo primjere iz povijesti.
Najveći hrvatski košarkaši svih vremena ulazili su u reprezentaciju sa 18, 19 godina. Najmlađi je ušao Dražen Petrović, s nepunih 18. Po odluci tadašnjeg izbornika Bogdana Tanjevića, on je debitirao četiri mjeseca prije 18. rođendana, 1982. u Forliju u prijateljskoj utakmici protiv Italije. Prvo seniorsko EP Dražen je igrao sa 19 godina, kada mu je tadašnji izbornik Giuseppe Giergia dao da u dvije utakmice odigra po 40 minuta.
Giergia je, ali tada kao igrač, zagovarao i davanje prilike Kreši Ćosiću. Štoviše, on je tada svoj odlazak uvjetovao uvrštenjem 11 godina mlađeg klupskog suigrača.
– Krešo je imao 19 godina kada je 1967. tadašnji izbornik Ranko Žeravica na Svjetsko prvenstvo htio voditi Marojevića. Premda smo se malo natezali i premda mi je govorio da mi neće dozvoliti da mu rušim autoritet, uspio sam ga uvjeriti da uzme Krešu radi budućnosti. To isto treba napraviti i sa Hezonjom, ima 19 godina, Bog mu je dao talent. Uostalom, zašto kao 11. i 12. igrača voditi neke iskusne igrače koji neće puno igrati i koji bi zbog toga mogli pokvariti odnose u svlačionici. Treba voditi klinca koji će biti sretan što je tamo – ističe legenda zadarske košarke.
I Mirko Novosel je kao izbornik bivše SFRJ imao nadarene klince u seniorskoj vrsti.
– U momčadi koja je 1973. osvojila prvi naslov europskih prvaka bili su i 19-godišnji Kićanović i 20-godišnji Jerkov oko čijeg je uvrštenja bilo podosta prijepora jer su mnogi bili mišljenja da je na taj EP trebao ići puno iskusniji Damjanović iz Radničkog. Bila je tada velika paljba po meni sve dok početkom sljedeće sezone prvu utakmicu prvenstva nisu igrali Radnički i Jugoplastika u kojoj je Jerkov zabio Damjanoviću 36 koševa. Tada su sve priče prestale. Htjeli su oni meni uvaliti i Simonovića, no ja sam već sljedeće godine uveo još dvojicu igrača s kojima sam dvije godine prije bio juniorski prvak Europe. Bili su to Delibašić i Žižić, a uveo sam i Slavnića kojeg Žeravica nije htio te Dalipagića koji je kasnije počeo igrati košarku.
O značaju trenera poput Novosela za razvoj supertalentiranih igrača pričao nam je i Rusmir Halilović, čovjek koji je kao savezni trener Košarkaškog saveza Jugoslavije kao kadete vodio Dražena, Stojka, Paspalja Perasovića, Zdovca, Kukoča, Rađu, Divca...
– Ti igrači imali su sreću da su kasnije za izbornike i trenere imali hrabre stručnjake kao što su bili Tanjević, Pešić, Maljković, Ćosić i Ivković. Današnji hrvatski talenti imaju sreću što je seniorski izbornik trener stvaralac. Igrači koje Repeša pozove imaju zajamčenu priliku da napreduju svaki dan, ali na pripreme moraju doći spremni da “plešu” na granici bola. Najbolji primjer za to su Nurkić i Babić koji su za samo pet mjeseci dostigli milijunsku vrijednost.
To isto u Cedeviti bi se moglo dogoditi uskoro i Mazalinu (17) koji predvodi sljedeći naraštaj klinaca zbog kojeg nam buja mašta.
>> Šarić ostaje u Europi: Efes mu nudi osam milijuna dolara?!
hrvatska košarka kao i ostali sportovi osim znalaca trebaju vođe ratnike..a mi takve uglavnom nemamo..zadnji koji je to na terenu bio je n.kovač u nogometnoj reprezentaciji...