Ja sem gospon, ti si muž, ti se meni klanjal buš!”, kraljevska je
rečenica Krležina “Kraljeva” kojom redatelj Ozren Prohić zvučnu, a
potom i scensku kakofoniju privodi artikulaciji svoga svijeta, koji je
duboko sljubljen s mladim i moćnim Krležinim eksplozivnim tekstom.
Osamljeni su jasniji
Kažu neki, nema vrtuljka, sajam se pojavljuje tek na kraju... No,
Prohić je prizorište oblikovao umjesto na otvorenom prostoru, kao što
je to učinio Dino Radojević, između zidova kina. Prohićevi su glumci
zarobljeni u vremenu nijemog filma i svoje likove oblikuju nošeni prvo
širokim, masovnim pokretima, da bi se tek u posljednjoj trećini
izdvojila ljubavna priča kao kontrapunkt političkoj i kinematografskoj,
pa zašto ne i kazališnoj manipulaciji koju redatelj pokazuje i
prokazuje.
Pravu snagu, potresnost i jasnoću pojedinci dobivaju tek kad su
osamljeni na sceni ili kad su u parovima. Prizori između dvojice
mrtvaca: Janeza i Štijefa, koje igraju Milan Pleština i Ljubomir
Kerekeš, obješen doslovce o nit, bit će zapamćeni kao istinski izraz
muške mladenačke zaljubljenosti i zaluđenosti dovedene do apsurda i
upravo jezovite komičnosti. Ana Begić kao Anka praskava je gorda
antiheroina koja cijelim svojim tijelom suprotstavlja život svojeg lika
kadaveričnoj ljubavi koju nudi Janez Milana Pleštine.
Erotika u kinu
Izrazita, hipertrofirana erotičnost, na kojoj su odlično surađivali Ana
Begić, redatelj i kostimografkinja Petra Dančević, iznenađujuće je i
svježe, točno tumačenje Krležinih mladenačkih nakana.
Goran Grgić izvrstan Herkules... Cijela je scena doslovce okupana
svjetlošću Denija Šesnića, koji ju je učinio presudnim dijelom
scenografije Marte Crnobrnje. Krleža i pol!
PREMIJERA U HNK
'Kraljevo' u režiji Ozrena Prohića: Veliki bljesak mladog Krleže
