Dok se u SDP-u prepiru i glože oko toga tko će gospodariti SDP-om i Zagrebačkim holdingom, mudruju hoće li im kandidatom za predsjednika biti ovaj ili onaj, sadašnji pak državni predsjednik kombinira kako i dalje ne samo ostati u politici, nego i dalje biti tzv. političkim faktorom. Stranke kojima se taj naum sviđa i same domišljaju kako ostati u politici i kako biti važnima u njoj.
Ideja je da se HNS, HSLS, IDS i SDSS udruže, da za svoga političkog patrona uzmu Stipu Mesića, da s njim kao svojevrsnim svecom zaštitnikom pobijede na paralmentarnim izborima i onda njega postave za premijera.
Da predsjednik Mesić još ima neiživljenih političkih ambicija, da mu se ne ide u penziju, ne da s vlasti i iz politike, nije tajna. Nije sporno ni nelegitimno da slične želje imaju i HNS, IDS, HSLS i SDSS. Da bi naznačila svoj politički karakter i svoje namjere ta se politička skupina nastoji promovirati kao “ treći put”. Stranke koje će se pokušati dojmiti kao udružena ljevica, ali i kao nešto treće, različito i oprečno ne samo HDZ-u, nego i SDP-u.
Da će ova novozamišljena, neobična i skraćena ljevica biti kontra HDZ-a i nije veliko iznenađenje, s obzirom na Mesićevo pokroviteljstvo i na liderske ambicije Radimira Čačića i Vesne Pusić, te na vječitu netrpeljivost njih troje spram svakog HDZ-a. Ali ako je istina da i Đurđa Adlešič i Milorad Pupovac koketiraju s tom čudnovatom ljevicom, onda je to i iznenađenje.
Ako HSLS i SDSS istodobno sudjeluju u Sanaderovoj vlasti i došaptavaju se kako se naći u eventualnoj Mesićevoj vlasti, takvo ponašanje ima svoje ime. Stranke su im bezlične, ponašanje dvolično. Na lokalnim izborima HSLS i SDSS su se potvrdile kao vrste koje odumiru. Vjerojatno se nadaju da bi mogle opstati ako se udruže s kratež-ljevicom. No, njih teško da dugoročno može spasiti i ta simbioza i Mesićevo političko čudotvorstvo.
Ako pak Mesić uspije pobijediti bez SDP-a s HNS-om, čije su ambicije uvijek u neskladu s realnošću i s, kolokvijalno rečeno, lijevim strančicama, HSLS-om i SDSS-om, onda je on doista čudotvorac. SDP-a tu nema, ne zato što mogućoj ekipi ne bi bio dovoljno lijev, nego vjerojatno zato što još ne mogu postojati dva premijera, tj i Mesić i Milanović.
Dogodi li se da ta mesićevska kratež-ljevica ipak dobije izbore, bit će to novo hrvatsko političko čudo, možda još veće od onoga kada je Mesić postao predsjednikom. Može li skraćena ljevica pobjediti bez SDP-a, a Stipe Mesić postati premijerom? Može, ako se nešto nepredviđeno, drastično i stubokom promijeni, kao nekoć kada je Mesić iz političkog marginalca nekim neobjašnjivim tajanstvom, nekom čudotvornom moći, pretvoren u političkog trijumfatora.
