Tko su hrvatski poduzetnici? Jedan je, recimo, Željko Kerum. On je prvi
veliki poduzetnik koji je i formalno institucionalizirao svoje
političke apetite osnovavši vlastitu stranku i nazvavši je zvučnim
imenom Hrvatska građanska stranka.
Kaže da je to stranka svih
hrvatskih građana, ali za početak su u njoj mahom svi iz njegove
obitelji, poslovni partneri i svi drugi koji su ovisni o njegovim
poslovima. I da ne bude zabune, osnovana je u njegovom splitskom
poslovnom centru, gle simbolike, koji je nazvao po svome sinu.
Podružnice će valjda biti u svakoj Kerumovoj trgovini po Hrvatskoj.
Split je, inače, već imao nešto sličnu priču, kad je grupica također
poduzetnika osnovala nezavisnu listu Velo misto koja je brzo propala, a
cilj joj je, dakako, bio zadovoljavanje privatnih interesa.
Drugo
ime svakako je predsjednički kandidat Nadan Vidošević koji još uvijek
vodi i zloupotrebljava Hrvatsku gospodarsku komoru za svoju propagandu,
a u leđa mu puše vjetar s Pantovčaka. I on se voli predstavljati
uspješnim poduzetnikom, ne skriva svoje bogatstvo, ali je na kraju i
sam priznao da to nije zaradio poduzetnički, nego uglavnom
špekulantski. Osim što je špekulant, krajnje je i bahat. Jer, kao
mogući novi predsjednik države trebao bi znati da je on prvi koji mora
poštovati Ustav i zakone. I njega na autocesti dvaput presretači ulove
u sumanutoj vožnji, a on bahato kaže kako policajci dobro obavljaju
svoj posao! Nema što, poduzetnički duh na visini!
Treće
poduzetničko ime koje se stalno nameće građanima, kao da je u njegovim
rečenicama posljednja slamka spasa, jest Ivica Mudrinić. Čovjeka su
upamtili da se pojavio u Hrvatskoj 90-ih, da ima neke patente koje
nitko nikad nije vidio, bio nešto ministar, a onda zasjeo u stolac
Hrvatskih telekomunikacija, pa redovito puni račun njemačkih gazda, a
nešto se slije i u državni proračun. Posebice je to bilo lijepo raditi
kad je HT bio monopolist, ali ni sad mu ništa posebno ne fali.
Čovjek
se malo svega toga zasitio, ili drugi njega, pa traži nove putove. Ima
tu još nekih imena, recimo Goranko Fižulić, Radimir Čačić, Srećko
Ferenčak, Stjepan Fiolić... Sve poduzetnici kojima je politika
omiljela. Dobro, jesu li to zaista tipični hrvatski poduzetnici? Ma
kakvi! Za prave hrvatske poduzetnike u pravilu nikad nećemo čuti u
sferi politike. Štoviše, oni bježe od politike k’o vrag od tamjana. Za
njih ćemo čuti kad postignu uspjehe, kad dobiju nagrade, ali i tada su
u pravilu skromni i samozatajni. Pravi hrvatski poduzetnici od politike
i države jedino očekuju da stvori okvir za što lakše i uspješnije
poslovanje, na zadovoljstvo njihovo i njihovih radnika.
To su
poduzetnici koji vrednuju rad svojih radnika, koji se neće natjecati u
kupnji skupih automobila i jahti, a svoje ljude držati na minimalcu,
koji se neće igrati političara, a radnike u svojoj firmi mijenjati kao
dječje pelene dajući im samo ugovore na određeno vrijeme, koji se neće
svojom političkom pozicijom koristiti za dobivanje unosnih poslova...
Tipični hrvatski poduzetnik jest onaj koji nema političko zaleđe ili
neku vezu, nego se iz dana u dan bori da preživi. Mora preživjeti krizu
i opću nelikvidnost, ali mora preživjeti i kaos koji stvara sama država
i njezini političari koji gotovo danonoćno mijenjaju zakone i propise.
To
podrazumijeva da čovjek gotovo i nema privatni život, da njegova
obitelj trpi, da se svakog dana bori kako platiti račune i naplatiti
svoj posao, kako svakog mjeseca svojim radnicima isplatiti plaće, ali i
kako zadovoljiti državu sa svim njezinim golemim potraživanjima. Pa
ulagati u vlastito dodatno obrazovanje, školovati i svoje radnike.
Krvav je posao danas biti poduzetnik u Hrvatskoj. A zbog šačice onih
koji se predstavljaju poduzetnicima, a to zapravo nisu, ne treba
stvarati opću sliku i nepoduzetničku klimu.
Za prave hrvatske poduzetnike u pravilu nikad nećemo čuti u sferi politike
Komentara 8
Despot sanja. Njegovi fantomski idealizirani poduzetnici ne postoje. Poznato je da mali poduzetnici daleko lošije tretiraju svoje radnike nego velike firme. Biti zaposlenik u HT je posao snova. Biti zaposlenik u maloj privatnoj firmici anonimnog poduzetnog je već druga priča.. A jahte? Ne bi se bavili poduzetništvom da ne žele skupe jahte i aute. A plaće Despote određuje tržište!
vecina zivi na drzavnim jaslama,adminisracija je neverojatno narasla,nitko se ne brine previse jer ne razmisljaju da je ako ne bankrot drzave onda sigurno dugorocno zivotarenje,ali tako je mnogima od \'91,ljudi su umorni od svega jer ne vide ni na daleko bilo kakav pomak na bolje,sve kaste su odavno zavladale ovom napacenom zemljom!
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Bravo, gospodine Despot. Od riječi do riječi potpisujem.