Sarajevski lutalica Barni, poznat po bijegu kroz prozor iz veterinarske klinike u kojoj je operiran i višemjesečnoj potrazi u kojoj su sudjelovali brojni Zagrepčani, ipak nije zauvijek ostao u Zagrebu.
Nakon privremenog boravka u domu Mirchi i Harija Rai, koji je trajao dulje od pola godine, Barni se vratio u okrilje Sarajlija, ali ne u Sarajevu već u dalekoj Kanadi. Udomila ga je obitelj Babić, Snježana i Željko, izbjeglice iz Sarajeva, koji su novi život pronašli u kanadskom Winnipegu.
– I naša životna priča slična je Barnijevoj. Pobjegli smo iz Sarajeva za rata, a gostoprimstvo su nam prvo pružili upravo Zagrepčani. Uz njihovu pomoć stigli smo i u Kanadu, baš kao i Barni – kaže Snježana. Za Barnijevu priču saznala je preko Facebooka, a pomogla mu je još dok su se o njemu na sarajevskim ulicama brinuli Edina Pašić i Fahrudin Caki Bravo.
Duge pripreme za odlazak
– Već dugo podržavam sarajevske aktiviste koji spašavaju pse na ulicama. Tako sam vidjela i kad su Barnija pronašli isprebijanog i kad je hitno prebačen u Zagreb na operaciju. Još tada željela sam ga udomiti, ali nisam im to govorila jer sam mislila da je to dug i prenaporan put, da je to previše za jednog psa. No, kako je vrijeme prolazilo i Barni nije našao dom, otkrila sam Edini i Cakiju da ga želim udomiti. Prihvatili su s veseljem, poznaju me i bili su sigurni da je to najbolje rješenje za Barnija – priča nam Snježana. Nije tada ni slutila koliko će problema izazvati njezina želja i koliko će dugo trajati priprema za Barnijev dolazak.
A problemi su se samo redali, trebalo je pronaći aviokompaniju koja prevozi pse, trebala mu je i pratnja, a kako je prilično velik, ima gotovo 50 kilograma, u avion je mogao samo u posebnom transporteru. Prijatelji s Facebooka pomogli su im i financijski, sve su uspjeli riješiti, osim pratnje. I zato su donijeli odluku, suprug Željko uputio se u Zagreb po psa. Stigli su prije njihova odlaska i Edina i Fahrudin, morali su još jednom zagrliti psa kojem su spasili život. Bila je tu i Marina Škrinjar, koja je od prvog dana sudjelovala u potjeri. Zagrlila ga je i Daria Šakić, jedna od brojnih zagrebačkih volontera koji mjesecima nisu odustajali od potrage za psom. Među njima, reći će svi, svakako treba istaknuti i Josipa i njegovu djevojku Samru. Da nije bilo Josipa, ne bi bilo ni posebne lovilice u koju je Barni na kraju i ulovljen, Josip ju je sam napravio.
Teško su se od Barnija oprostili i njegovi privremeni skrbnici. Bilo je na rastanku i suza i sreće jer znali su da Barni konačno ide svojoj kući. Uz odmor u Torontu, Željko i Barni nakon dva dana stigli su u Winnipeg. Barni se polako privikava na novi dom, u kojem su ga dočekali i pseći prijatelji, zlatni retriveri Maša i Luka.
Brzo se udomaćio
– Jako je dobar i smiren, konačno se naučio na život u kući. Dugo mu je trebalo da se smiri, ali Mirchi i Hari s njim su napravili čudo. Uglavnom se samo odmara i jede. Dat ćemo mu malo vremena, a onda idemo veterinaru zbog noge. Ponovno ju je počeo štedjeti, možda je to posljedica dugog putovanja – kaže Snježana.
A iz Sarajeva Barniju šalju pozdrave, poručuju da ga vole i da mu slučajno nije palo na pamet da pobjegne.
<<nakon-cetiri-mjeseca-lutanja-po-zagrebu-pronaden-pas-barni
<<sarajevski-lutalica-barni-vec-10-dana-skita-se-i-po-zagrebu
i psi polako odlaze...