Roditelj koji izbjegava platiti alimentaciju neće se više moći skrivati prepisivanjem imovine na treću osobu, dogovaranjem s poslodavcem da mu plati na crno i drugim makinacijama kojima deseci tisuća takvih sramno nastoje izbrisati svoju odgovornost prema vlastitom djetetu. To bi trebale eliminirati nove izmjene Obiteljskog zakona, što uključuju cijeli niz mehanizama kojima će se ući u trag ne samo stvarnim prihodima neodgovornih roditelja nego i njegovu stvarnom imovnom stanju.
Sud bi sada imao ovlasti tražiti podatke o cjelokupnoj imovini neodgovornog roditelja od niza institucija – Porezne uprave, MUP-a, Mirovinskog zavoda i Fine. Pa ako nema za alimentaciju, primjerice, prodat će stan. Samohrani, pak, nesuđeni partner u roditeljstvu ne bi morao više plaćati privatne detektive kako bi se doznalo pravo imovno stanje kukavičkog neplatiše.
Djetetov dug utjerivat će, prema zakonskom prijedlogu, i centri za socijalnu skrb. A minimalna alimentacija za najmlađu djecu neće biti manja od 800 kuna, za školsku djecu 950 kuna, a za tinejdžere 22 posto prosječne hrvatske plaće. Jesu li uvjeti za to baš sada posebno zreli? Jesu li zakinuta djeca možda organizirano pritisnula državu tražeći svoja prava? Ne, sve je isto kao i prije četiri godine.
I za samohrane roditelje i za njihovu obespravljenu djecu. Pravi trenutak da se napokon postupi pošteno odredilo je predizborno vrijeme. Šteta je bilo profućkati tako dobre novosti na početku mandata, do kraja bi se zaboravile. Ovako će u glavama birača nove “stare” odredbe biti friške. Lakše je bilo profućkati četiri godine mukotrpna odrastanja šezdesetak tisuća djece kojima odbjegli roditelji ne plaćaju alimentaciju.
