Zagrebačko Putujuće kazalište u suradnji sa Scenom Ribnjak premijerno je izvelo više nego aktualnu dramu južnoameričkog autora Ariela Dorfmana “Smrt i djevojka”. Predstavu čiji je tekst sa španjolskog jezika prevela Nenni Delmestre (koja ga je i postavila u dubrovačkom kazalištu Marina Držića početkom devedesetih) režirala je Helena Petković dobro iskoristivši i prostor na Ribnjaku, ali i glumce koji su u ovoj izvedbi bili zaduženi za kostime, a Darko Stazić i za scenu. Svakako treba istaknuti i rad Davora Rocca koji potpisuje izbor glazbe i tonsku obradu, jer je u samoj drami od neobične važnosti skladba Franza Schuberta Smrt i djevojka.
Upravo nju obožavao je doktor koji je u ime fašističkog režima neke južnoameričke države maltretirao mladu suprugu odvjetnika koji pod novim režimom od predsjednika države dobije ponudu da preuzme komisiju za istraživanje zločina bivšeg sustava.
Kada odvjetniku pukne automobilska guma, spašava ga baš doktor koji dolazi u njihov dom i njegovu ženu podsjeti na mučitelja te se ona odluči osvetiti bez obzira na cijenu. Na tom putu traži suprugovu podršku stavljajući ga pred veliku dilemu: poštovati pravo ili pomoći nesretnoj ženi u njezinoj borbi s demonima zla koji su joj uništili život pretvorivši je u histeričnu očajnicu.
U ulozi bračnog para odlični su Petra Svrtan i Ivan Colarić, vrlo strastveni i emotivni glumci koji su to uvjerljiviji što su tiši i diskretniji, dublje uronjeni u intimu svojih složenih likova. A Darko Stazić vrlo je životan i pomalo nedokučiv kao Doktor. Kad je riječ o njegovoj krivnji ili nevinosti, bilo bi jako teško staviti ruku u vatru, a upravo to suština je glumačkog umijeća.
