Zagrebačka filharmonija potpisana je na posljednjem albumu američke gospel-dive CeCe Winans koji je prošli tjedan zaradio nominaciju za Grammy. Matej Meštrović je s istim orkestrom snimio album svojih djela, a nastupio je i u newyorškom Carnegie Hallu. U Zagrebu već preko godinu dana djeluje i novi Zagrebački festivalski orkestar koji je održao već niz studijskih snimanja za strane naručitelje, a prošlog je proljeća nastupio i u salzburškom Mozarteumu sa slavnim violinistom Shlomom Mintzom. Među snimanjima koje su imali u dvorani Blagoje Bersa zagrebačke Muzičke akademije bilo je i ono orkestralne glazbe Dana Browna za njegov novi literarno-glazbeni projekt za djecu. A dok u moderni studio i dvoranu Bersa sve češće stižu i glazbenici iz inozemstva, hrvatski nastupaju po svijetu. Kineske turneje imali su Matej Meštrović s trijem Orient Expresto, potom harmonikaš Marjan Krajna, violinist Antun Stašić, solo-oboist Zagrebačke filharmonije Zoltan Hornyanszky, gitarist Istvan Römer i Duo Balyk, dok je naša jazz-vokalistica Lela Kaplowitz snimila novi CD i nastupila u komornoj dvorani Carnegie Halla.
Što je veza i zajednički nazivnik svih tih projekata? Odgovor glasi: Bob Lord, glazbenik i producent, osnivač, vlasnik i direktor diskografske i producentske tvrtke Parma Recordings. Pri tom je nabrojen tek dio aktivnosti kojima je taj Amerikanac već ostavio velik trag u Hrvatskoj.
Njegova veza s našom zemljom počela je suradnjom s hrvatskim dirigentom Miranom Vaupotićem, koji mu je danas jedan od najvažnijih suradnika kao glavni selektor djela suvremenih skladatelja iz čitavog svijeta za čije se snimanje, izdavanje i promociju odlučuje Parma Recordings te kao dirigent Zagrebačkog festivalskog orkestra, ali i drugih ansambala s kojima Parma redovito surađuje.
Za svog boravka na snimanju u Zagrebu Lorda nam je vrlo rječito opisao i Dan Brown.
– Bob je netko tko moje glazbene snove pretvara u stvarnost, a to radi i za mnoge druge. Susreo sam ga tako što je bio zadužen za orkestar koji je u jednoj svečanoj prilici svirao iza scene dok smo mi pisci izlazili na pozornicu. Čuvši glazbu koja je pratila moj izlazak silno sam se iznenadio shvativši da sviraju nešto što sam ja napisao. On je to negdje čuo i odlučio me iznenaditi orkestralnim aranžmanom. Suradnju smo počeli na produkciji jedne moje pjesme. Točno je razumio što želim i pomogao mi da glazba zvuči onako kako sam je ja čuo u glavi. Ne znam nikoga s boljim sluhom u svim žanrovima, od klasične do pop-glazbe. A uz to je i fenomenalan čovjek, netko kome možete vjerovati i tko vam čuva leđa. Uvijek mu je na prvom mjestu dobrobit suradnika – rekao je slavni pisac, nadovezavši na to i priču o tome kako ga je Lord doveo u Zagreb. – Ja sam ovdje zbog Boba, poslušao sam ga kad mi je rekao da je ovo mjesto na kojem želim biti i bio je u pravu – ispričao je Dan Brown.
A koja je Bobova glazbena i životna priča?
– Još kao dječak čuo sam najprije Beatlese, Jerryja Leeja Lewisa, Four Seasons... i sve mi se to jako sviđalo. Ali onda sam čuo The Who, Petea Townshenda i basista Johna Entwistlea i znao sam: to je to, ovim se želim baviti u životu. Bilo mi je tada 12 godina.. Do tada sam se motao oko glazbe i umjetnosti, ali zapravo ne previše ozbiljno. Počeo sam slušati sve vrsta rocka, zatim progresivni rock, Yes i King Crimson. Potom je na red došao jazz, Miles Davis i Don Ellis... a onda sam čuo Stravinskog, Bartóka i Manuela de Fallu. I to je bilo nešto novo i posebno – kazao nam je Bob.
– Ja dolazim iz rock’n’rolla, a danas sam direktor diskografske kuće za klasičnu glazbu. Iz iskustva mogu reći što je bio jedan od problema klasične glazbe u vrijeme kada sam ja odrastao u Americi. Kada biste ušli u trgovinu ploča i CD-a, jedan dio uvijek bi bio odvojen staklenim zidom iza kojeg se nalazila klasična glazba. I znate što je bio učinak? To da većina nikada nije poželjela ući u taj izolirani dio. Tamo je bilo tiho, ljudi unutra izgledali su drugačije i čudno bi gledali nekog poput mene tko bi se usudio ući među njih. Bila je to vrlo čvrsta kulturna barijera. Zato je danas temeljni princip posla koji radim s tvrtkom Parma Recordings, sa svim našim etiketama i s ljudima kao što su Matej i Miran taj da granice i zidovi u glazbi ne postoje. Glazba mora biti glazba – kaže Lord.
– Sinoć kasno razmjenjivao sam poruke s Miranom i poslao sam mu dva videoklipa. Jedan je bio “Kick Out the Jams” s koncerta MC5 1970. u Detroitu. Snimka je crno-bijela, sviraju negdje pokraj autoceste pred hrpom klinaca, ima krivih nota, zvuk je očajan, ali u glazbi je toliko snage i energije. Drugi klip bio je Adagio, polagani drugi stavak Ravelova Klavirskog koncerta s Leonardom Bernsteinom kao solistom i dirigentom. Te dvije stvari za mene su iste, ne vidim razliku između sirove snage emocija koje u objema čujem i osjećam. To mi se dogodilo i sa Stravinskim. Bio sam već čuo neke stvari od Beethovena, Brahmsa, Mozarta... ali nijedna nije ostavila naročiti dojam na mene. A kada sam čuo Stravinskog... – dalje je nastavio govoriti.
A o tome kakva je osoba Bob Lord puno govori i njegov sljedeći projekt kojim će zakoračiti i u Srbiju. Miran mu je nedavno ispričao slučaj Subotičke filharmonije, orkestra s najduljom, 110 godina dugom tradicijom pod istim imenom na čitavom Balkanu, kojem prijeti gašenje.
– Imao sam sedam-osam godina kada sam doživio napad tjeskobe dok sam čitao o aleksandrijskoj biblioteci i zamišljao što je sve u njoj izgorjelo. Zato doživljavam kao tragediju kada se gase i propadaju takve stvari i institucije od velike vrijednosti i značenja – objašnjava Bob zašto je odmah krenuo u akciju u Subotici gdje će uskoro biti predstavljeni planovi za suradnju Parma Recordingsa i subotičkog orkestra kojem bi to trebalo osigurati budućnost.
Osim tuđih, Lord ispuni i poneki vlastiti san. Već 23 godine ima eksperimentalni bend Dreadnaught u kojem je basist, a uskoro planira objaviti i album svojih žanrovski različitih skladbi za različite sastave. Ali taj album neće imati nijednu od etiketa Parma Recordings.
– To je moja privatna stvar, a privatno i poslovno najstrože razdvajam – zaključio je Bob Lord.•
Zagrebčane!!! Ha, ha, ha!