Europski kino distributeri ne misle da je još prevruće za najnoviji vrući triler s primjesama horrora slavnog španjolskog filmaša Pedra Almodovara „The Skin I Live In“. Sredina kolovoza činila im se odličan datum za puštanja novog Almodovara u kina, kad se „slavi“ i činjenica da se Antonio Banderas vratio Almodovaru nakon čak 20 godina izbivanja da bi u „Koži…“ igrao glavnu ulogu osvetnika svoje silovane kćeri, uz Elenu Anayju koju Almodovar tađer vraća u filmsku orbitu.
Ovogodišnji je Cannes otkrio da je riječ o tipičnom Almodovarovom baroku dignutom na potenciju koju je teško podnijeti, što najteže podnose kritičari, ne znajući kamo ih to Almodovar vodi. U teški kič? To ne bi bilo ništa novog. No tema doktora čija se kćerka ubija nakon silovanja, a on otima ubojicu, mijenja mu spol i frankenštajnovski ga „odijeva“ u kožu znanstveno uzgojenu tako da osjeća dodir, ali može podnijeti užase – temperaturu vatre, na primjer, kakva je spržila lice doktorove žene – nije bez stvarnosnih temelja.
Znamo, međutim, kakva pretjerivanja i žanrovske mikseve možemo očekivati od filmskog genija čiji su svi filmovi slavljeni i nagrađivani. Elena Anaya, rođena 1975. nekoliko mjeseci prije smrti generala Franca, iznova je stavljena na pijedestal nakon poznatih Almodovarovih žena – osobito Victorje Abril, Marise Paredes i Penelope Cruz. – Nisam zaboravio Penelope – kaže Almodovar – Imam ja još puno uloga za nju…
