Ne može se reći da je barokna glazba u Hrvatskoj ikada bila nešto nepoznato i neizvođeno. Naprotiv.
Uz standardna i kanonizirana djela europske glazbene baštine na koncertnom repertoaru, kao što su opusi Bacha, Händela i Vivaldija, Hrvatska je osobito zahvaljujući Varaždinskim baroknim večerima imala priliku upoznavati i manje poznata djela iz te epohe u izvedbama vrhunskih glazbenika.
Među njima su bili i oni koji se nisu zadovoljavali uvriježenim i uobičajenim tumačenjem barokne glazbe na manje-više sličan način kao što se svira i glazba iz razdoblja bečke klasike i romantizma.
Crijeva umjesto žica
Tijekom 20. stoljeća razvila se svijest o potrebi temeljitog upoznavanja epohe čija se glazba svira, što je podrazumijevalo proučavanje ne samo povijesti glazbe nego i ostalih umjetnosti, filozofije i čitavog društva. Na veliku su cijenu opet došla stara autentična glazbala i njihove kopije oko čije se izrade razvila čitava nova grana znanosti i zanata gradnje i izrade instrumenata.
Svirači, dirigenti i pjevači nerijetko su istovremeno bili i muzikolozi u strastvenoj potrazi za starim notama, glazbalima i svom mogućom literaturom iz koje se moglo što vjernije rekonstruirati onodobne načine sviranja, pjevanja i scenskog prikazivanja.
Takve su se izvedbe počele nazivati "autentičnima" ili, malo stručnije, "povijesno obaviještenima". Rezultat je taj da na većini muzičkih akademija i visokih škola u svim velikim kulturnim centrima Europe i dobrog dijela svijeta danas postoje specijalizirani odjeli za staru glazbu.
Na tom polju glazbena je praksa i pedagogija u Hrvatskoj, pored truda pojedinih entuzijasta koji su predstavljali časne iznimke, bila u velikom zaostatku sve dok dirigent Saša Britvić, orguljaš Mario Penzar, violinistica Laura Vadjon i njima slični entuzijasti nisu udružili svoje umjetničke interese i znatiželje osnovavši Hrvatski barokni ansambl, koji će u nedjelju 25. svibnja zaključiti svoju već četrnaestu koncertnu sezonu u Hrvatskom glazbenom zavodu.
Pothvat u koji su krenuli bio je za Hrvatsku pionirski, ali svjetska iskustva i pomoć već dokazanih i iskusnih majstora te glazbeničke podvrste bili su, srećom, na dohvat ruke.
U čemu je razlika između baroknog i "normalnog" orkestra ili ansambla? Laicima se najčešće spominje ono očito: u baroku su gudala bila kraća, a umjesto čeličnih žica na vratove violina i gambi razvlačile su se i napinjale strune dobivene od životinjskih crijeva.
Rokerska energija
No, već samo kraće gudalo uvjetuje i drugačiji, uglavnom življi način sviranja u više poteza. Ipak, živost barokne glazbe koja slijedi raskošnu i kičastu razvedenost oblika barokne arhitekture, slikarstva, retorike i perika, nije toliko stvar tehnike, koliko duha. Sve su to članovi, svirači i pjevači Hrvatskog baroknog ansambla učili sami za sebe, jedni s drugima, a onda i od vrhunskih stranih virtuoza koji su im rado dolazili poput propovjednika neke nove glazbeničke sekte.
Svi koji su pratili razvoj pojedinih glazbenika i čitavog ansambla dobro znaju koliki su put svi oni prešli i koliko su se razvili kao umjetnici, glazbenici, a i ljudi.
Osim toga, mnogi od njih stvorili su sami sebi jednu novu posebnu nišu na hrvatskoj glazbenoj sceni i osposobili se za izlazak na međunarodnu scenu. Hrvatski barokni ansambl danas je nezaobilazan na domaćim festivalima, uključujući i onaj najnoviji, posvećen upravo baroku, koji je prije dvije godine pod imenom Korkyra pokrenut na Korčuli. Međutim, oni su sve češći i sve traženiji gosti i na uglednim međunarodnim festivalima na kojima sviraju uz bok starijim i odavno etabliranim sastavima te vrste iz svijeta.
Osobito je ilustrativan primjer Laure Vadjon, najprije koncertne majstorice, a danas i umjetničke voditeljice Hrvatskog baroknog ansambla, koja je izrasla u rasnu, zrelu i virtuoznu violinisticu koja, povrh svega, i što nije nimalo manje važno, silno uživa upravo u tom repertoaru koji svira.
Hrba, kako publika od milja zove ansambl, u svakom je slučaju jedan od najautentičnijih i najuspješnijih hrvatskih glazbenih projekata i proizvoda u posljednja dva desetljeća. Uz uspone i padove koje doživljava čitava kultura, direktor ansambla Saša Britvić najviše je zahvalan sada već ustaljenoj potpori grada Zagreba koji prepoznaje i prikladno vrednuje njihove uspjehe i veliki interes publike koja redovito puni HGZ.
Ipak, bez vlastita prostora, seljakaju se iz dvorane u dvoranu, a stanovi su im sve manji od hrpa nota koje u njima rastu. Utoliko su zahvalniji na susretljivosti Leksikografskom zavodu M. K. u čijoj dvorani sada održavaju probe.
Ove će nedjelje uz orguljaša Krešimira Hasa pjevati Ivana Lazar, prvi u nizu sjajnih glasova Hrbe. Program "BBB Goes Baroque" sadrži djela Bacha, Böhma i Buxtehudea, a bit će predstavljen i bogat program sljedeće, petnaeste sezone. Već i sami naslovi koncerata, poput "Telemannia", "Angels & Devils" ili "Affetti Metastasiani", govore da rokerska energija tih "hard-barockera" dolazi iznutra, iz njihove glazbeničke i umjetničke strasti poželjne u glazbi svake epohe. Dođite i provjerite!
