Dubrovački muzeji odnedavno imaju novi suvenir, male replike “Zelenaca” Mara i Bara. Izradu dvaju monumentalnih brončanih kipova naručilo je Malo vijeće 1478., a pretpostavlja se da su izrađeni prema zamisli velikoga majstora talijanske renesanse Michelozza di Bartolomea iz Firence. Postavljeni su 19 godina prije nego Mori u Veneciji.
– Nalikuju mitskim herojima, snažnim vojnicima koji su trebali simbolički braniti Grad i Republiku. Izliveni u bronci, s vremenom su dobili zelenu patinu, pa su nazvani Zelencima, a u Gradu su ih popularno nazvali Maro i Baro – zapisala je u katalogu izložbe „Zelenci – restaurirana dubrovačka baština“, koja je bila postavljena u Kneževu dvoru od 18. svibnja do 18. kolovoza 2010. godine, voditeljica Kulturno-povijesnog muzeja dr. sc. Vedrana Gjukić-Bender.
Sve do 1905. godine Zelenci su izbijali ure na gradskom zvoniku, nakon čije rekonstrukcije su uklonjeni i pohranjeni u ondašnji Domorodni muzej. Budući da su bili jako oštećeni, nakon popravka zvonika, na njihovo su mjesto postavljene kopije izlivene u Državnoj umjetničkoj akademiji.
Originalne Zelence su djelomično popravila braća Papa, nakon čega su izloženi u niši palače Sponza, zajedno s urom i brojčanikom, popularno nazvanim hobotnica, koje je izradio franjevac Paskoje Petar Baletin 1781. godine i koji su bili u upotrebi do 1886. godine.
Iz Sponze su izmješteni 2003. godine radi restauracije, koja je trajala do ljeta 2009. godine. Nakon kratke izložbe u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, Maro i Baro su ponovo vraćeni u radionicu Hrvatskog restauratorskog zavoda na dodatni monitoring. U Dvor su stigli u svibnju 2010. godine, gdje su javnosti prezentirani u sklopu izložbe o njihovoj obnovi, da bi početkom prošle godine pronašli svoje trajno mjesto u južnom krilu prizemlja Kneževa dvora. Maro i Baro bez sumnje su kapitalni izlošci Dubrovačkih muzeja.
– Zelenci tipološki pripadaju općepoznatome nizu europskih jacqermarta – Jakova s batom s javnih satova, a dubrovački se ističu vrsnoćom oblikovanja i osobitim simboličkim značenjem. Uistinu su prvorazredna ostvarenja renesansnog stila, koji je po podukama iz klasične antike osobito cijenio skulpture rađene u bronci, ali u Hrvatskoj nije ostavio drugih osim ovih što su vladale prostorom i vremenom u doba njihova nastanka politički nezavisnoga i društveno sređenoga Dubrovnika. Pravo je čudo što su preživjele razorni potres 1667. godine, pa su jedan od najvrjednijih spomenika prijašnje likovne i duhovne kulture te tehničkih dosega sredine. Oni su potvrde kozmopolitizma što je obilježio razvoj Dubrovačke Republike kojima Zelenci predstavljaju pravovaljan znamen – zaključio je akademik Igor Fisković.
