Iako je rođen prije tek četrdeset i šest godina, kontratenor Max Emanuel Cenčić u zagrebačkom je HNK proslavio četiri desetljeća umjetničkog rada. Ništa čudno ako se zna da je pjevačku karijeru počeo kao dječak i to na pozornici zagrebačkog teatra. Prije pet godina u HNK je obilježio 35. godišnjicu umjetničkog rada nastupom u Gluckovoj operi "Orfej i Euridika" pod ravnanjem Nikše Bareze, potom je režirao i pjevao ulogu Malcolma, napisanu za mezzosopran, u Rossinijevoj operi "Žena s jezera", a sad je u Zagrebu proslavio i novi jubilej. I to pred oduševljenom publikom i uz Hrvatski barokni ansambl kojim je dirigirala poljska umjetnica i violinistica Maryna Pastuszka.
Cenčić je izveo program s djelima Georga Friedrica Händela, izvodeći arije iz njegovih opera "Julije Cezar", "Radamisto", "Poro", "Richard Prvi, kralj Engleske", "Orlando", "Ptolemej, kralj Egipta", "Admet, kralj Tesalije" i "Rodelinda, kraljica Longobarda". Publika je mogla čuti i tri operne uvertire koje je izveo Hrvatski barokni orkestar predvođen žustrom dirigenticom i violinisticom iz Poljske, koja svoj autoritet ipak nije uspjela nametnuti svim glazbenicima u orkestru.
Cenčić je već godinama jedan od najangažiranijih kontratenora, koji u svijetu operne umjetnosti, ali i na diskografskom polju budi interes za barokne opere, od kojih su neke potpuno zaboravljene, baš kao i njihovi autori. Popis kazališta u kojima Cenčić nastupa doista je impresivan. Dovoljno je reći da će u svibnju izvesti operu "Odisej", koju je skladao Nicola Antonio Porpora, i to u opernoj kući Theater an der Wien.
Riječ je o koncertnoj izvedbi kojom će dirigirati George Petrou, a u kojoj nastupaju i Franco Fagiol, Sreten Manojlović, Julia Lezhneva, Rinnat Moriah i Sonja Runje. Istu će operu tijekom svibnja izvesti i u Amsterdamu, u Concertqebouwu, te u Hesenskom državnom kazalištu u Wiesbadenu. A u lipnju eto našega Cenčića i u milanskoj Scali, gdje će pjevati Lotara u koncertnoj izvedbi opere "Karlo Ćelavi" koju je skladao Nicolo Porpora.
Zagrebačka publika snažnim je pljeskom pozdravila Cenčićeve vokalne bravure, kako one koloraturne tako i one emotivno proživljenije, u kojima do izražaja dolazi i njegovo bogato scensko i izvođačko iskustvo. Jer, opstati pod svjetlima pozornice puna četiri desetljeća, kao što je to uspjelo i negdašnjem članu Bečkih dječaka, doista je velik uspjeh za umjetnika koji je cijelu svoju karijeru ostvario u inozemstvu i to vlastitim snagama. Danas je Cenčić ne samo respektabilan vokalni umjetnik nego i zapažen redatelj te umjetnički voditelj specijaliziranih opernih festivala u Njemačkoj. Negdašnji dječak očito je postao muškarac u punoj snazi.
