Kad je prije sedam godina Bonnie Prince Billy prvi put svirao u
zagrebačkom klubu Kset, onomad predstavljen pravim imenom Will Oldham,
rasprodao je prostor na temelju poštovanja njegova rada
zbrojenog pod Palace nazivnicima (Palace Brothers, Palace Songs, Palace
Music).
Već je tada slovio za ključnog suvremenog američkoga kantautora, no
nije se znalo da će pokojni čovjek u crnom, legenda Johnny Cash, u
svojoj svevremenskoj American Recordings seriji uvrstiti i Oldhamovu I
See A Darkness te mu pomnožiti špotovateljstvo van granica
nezavisne i mahom klupske scene.
Sedam godina nakon prvog iskustva, masovno obožavanje nastavlja se 21.
lipnja u prostoru zagrebačkog Teatra &td gdje će Bonnie Prince
Billy uz praćenje respektabilne ekipe glazbenika, gitarista Emmetta
Kellyja i violinistice Ruby Kash, kontrabasista Josha Abramsa i
bubnjara Michaela Zeranga, promovirati aktualni studijski album Lie
Down In The Light objavljen krajem lipnja za Drag City etiketu.
Veliki broj interesenata neće stati u prostor kapaciteta zgužvanih
tristotinjak duša, masovno će se pjevati stvari s novog
albuma Easy Does It, You Want That Picture, naslovnu, Where Is the
Puzzle?, odobravat će se svako prekopavanje po ranijim albumima,
masovno otpjevati ako odluči biti himničan pa posegnuti i za
cashologijom. Predvidljivo, zar ne? No priželjkuje se upravo takva
vrsta predvidljivosti, kada glazbenom geniju, sasvim spontano dajete
znati kako ponekad niti prisutnost nije dovoljna.
Will Oldham aka današnji autorski pseudonim u
dosadašnjoj je karijeri potpisao 15 albuma. Stilove je
neznatno mijenjao, ali osjećaj nije mogao, niti trebao. Od prvih
taktova preko brojnih promjena imena, samo je navika na kvalitetu
ostala.
- Nisam htio ljude navikavati na jedno ime, a onda kad odlučim snimiti
album drugačijeg stila ili pristupa, mogli bi ostati razočarani. Činilo
mi se logičnim mijenjati imena kako bi znali o kome je riječ, ali ipak
bili svjesni promjena koje svaki novi album donosi - pričao je na upite
zašto svoju glazbu ne potpisuje uvijek istim imenom.
Današnji će nadimak objasniti kombiniranjem finoće zvučnosti
imena između Nata Kinga Colea i Billyja The Kida kao Williama Booneyja.
Osim iznimno plodnog samostalnog rada, za karijere je često posezao za
kolaboracijama te se u listu njegovih suradnika i
poštovatelja ubrajaju daleko komercijalniji i medijski
moćniji izvođači poput Björk, Nicka Cavea, Tortoisea. No
najbolje rezultate postiže u najintimnijim atmosferama kada je
nerijetko ukrstio tonove s braćom Nedom i Paulom.
Osim glazbeničke karijere Willa Oldhama, iako nepotpisanog, fanovi su
mogli zamijetiti u filmu Julien Donkey Boy, kontroverznog Harmonyja
Korinea ili Matewan Johna Saylesa te mahom nezavisnih filmića autora
izvan moćne hollywoodske produkcije od kojih je zadnji hvaljeni Old Joy
Kellyja Reichardta iz 2006. godine.
Kada ne bi bio toliko briljantan kantautor, mogao bi raditi i
fotografije jer se ostvario zapaženim djelima i na tom području.
Pratitelji indie scene zabilježili su njegov rad pri artworku albuma
Spiderland baršunasto bučne skupine Slint.
Uoči nastupa u Teatru &TD 21.6.
Bonnie Prince Billy: 'Vidjelac mraka'
