Dvije izvrsne pjevačke podjele odreda domaćih pjevača, silan entuzijazam redatelja Krešimira Dolenčića i dirigenta Ivana Josipa Skendera, fantastična scenografija Dinke Jeričević i kostimografija Gorana Lelasa, koje i priliče bajkovitom predlošku Hansa Christiana Andersena te naposljetku nepravedno zapostavljena partitura Blagoja Berse – sve su to najbolje moguće preporuke da se ode u HNK i pogleda \"Postolara iz Delfta\", prvu ovosezonsku zagrebačku opernu premijeru.
Na jučerašnjem prvom generalnom pokusu, uz koji je održana i konferencija za novinare, slušali smo vrlo uvjerljive Ljubomira Puškarića u glavnoj ulozi postolara Pieta Grootha, Jelenu Kordić kao njegovu ženu Mintje, Stjepana Franetovića kao njihova sina Jana, Tamaru Franetović Felbinger u ulozi Janove zaručnice Lisbeth te Goranu Biondić i Tvrtka Stipića u alegorijskim ulogama Sreće i Nesreće.
Kao uoči praizvedbe
Na premijeri, koja je na rasporedu u petak, u istim će ulogama nastupiti Vitomir Marof, Helena Lucić Šego, Domagoj Dorotić, Valentina Fijačko, Ivana Lazar i Zrinko Sočo, uz ostale soliste, Orkestar i Zbor Opere HNK te Dječji zbor Zvjezdice. Kao i u svakoj bajci, važnu ulogu ima i oblikovatelj svjetla Deni Šesnić, a osobito u masovnim scenama i suradnica redatelja za scenski pokret Snježana Abramović Milković.
– Osjećam se kao uoči praizvedbe – rekao je Dolenčić upozoravajući na činjenicu da je ovo tek treće uprizorenje Bersine opere završene potkraj 1913. godine.
\"Postolar iz Delfta\" posljednji je put u Zagrebu bio nekoliko puta izveden prije čak tri desetljeća i mnogima će ovo biti prva prilika za susret s fantastično-komičnom operom koja se sastoji od tri potpuno različita čina.
Utješan završetak
Nakon idiličnog prvog čina, u kojem nastaje zaplet kada Sreća skromnom i sretnom postolaru ostavlja kaljače koje ispunjavaju sve želje, i drugog, u kojem se prevelika sreća pretvara u nesreću, slijedi treći čin koji se događa u paklu i u kojem prpošna glazba, mjestimice čak i operetnog karaktera, ustupa mjesto ekspresionistički mračnijem glazbenom izričaju. Ali, naglašava Dolenčić, Bersa se ipak pobrinuo za vrlo efektan, lijep i utješan završetak.
