– Čim sam pročitala roman Maje Hrgović “Živjet ćemo bolje”, nazvala sam autoricu i predložila joj suradnju. To je bio moj prvi impuls, dokaz da tekst zapravo nađe mene.
Tako o predstavi “Živjet ćemo bolje” govori Senka Bulić, glumica, redateljica i osnivačica izvaninstitucionalnog kazališta Hotel Bulić, a predstava koja nastaje po nagrađivanom romanu svoju će premijeru i praizvedbu imati u subotu 16. siječnja, na sceni ZKM-a. Za nju je upravo Maja Hrgović napravila adaptaciju (Senka tvrdi izvrsnu!), dramaturginja je Vesna Đikanović, a djelo nastaje u koprodukciji kazališta Hotel Bulić i ZKM-a.
Brutalan i urnebesan život
– Taj je roman apsolutno moj materijal, guste atmosfere, snažnih likova, pogotovo ženskih. To mi je otvorilo nove prostore istraživanja u teatru – objašnjava Senka Bulić i dodaje:
– Drago mi je da je ovako ambiciozan projekt, praizvedba suvremenog hrvatskog romana, iniciran upravo na nezavisnoj sceni što je, na žalost, kod nas neuobičajena praksa kada je u pitanju postavljanje novih hrvatskih tekstova.
Priča romana i predstave nije nimalo laka, ali je uz životne tragedije puna i neke prepoznatljive, mediteranske strasti, o kojoj redateljica kaže:
– Donosimo jedan neobičan, surov i lijep, brutalan i iskren, tužan i urnebesan ??ivot. On je kontradiktoran, jedva podnošljiv, ali povremeno predivan. Zapravo je to jedan pomaknut, autentičan život. Imala sam sreću da taj materijal radim s fenomenalnim glumcima, a mislim da će na ZKM-ovoj sceni predstava dobiti potreban volumen. Strašno volim vizualnost, a ovaj mi prostor, u kojem sada radim, omogućuje da prelazim mnoge granice.
No, redateljica Senka Bulić spremno priznaje da se kao autorica u nekoliko posljednjih svojih projekata bavila vrlo intimnim temama, dok sada režira predstavu koja život obuhvaća mnogo šire i koja govori o obitelji, ali i o ratnim traumama. O načinu na koji radi kaže:
– Uvijek krećem iz materijala, od teksta i glumaca, bez unaprijed zadane ideje u kojem će me smjeru to odvesti. Ovdje prevladavaju snažni likovi, svaki u svom povišenom kodu donosi problematične točke današnjeg vremena, specifične za naš prostor. U predstavu nas uvodi intimistička tragedija, gubitak djeteta, ali nakon toga odmotavaju se silne osobne i društvene traume. Atmosfera Dalmacije stvara jedan opori, teži kontekst, zanimljiv zbog našeg mentaliteta. Majin materijal vrlo je radikalan u pristupu nizu trauma našeg društva, a motiv obitelji ovdje je polazište za više vrsta dekonstrukcija: rodne, obiteljske, seksualne, kulturološke. Ženski su likovi udaljeni od tradicionalnih očekivanja, muškarci od patrijarhalne matrice, opis rata nije klišeiziran.
U glumačkoj ekipi predstave su: Katarina Bistrović Darvaš, Barbara Đurović, Milivoj Beader, Filip Nola, Petar Leventić, Damir Šaban, Nataša Dangubić, Neda Arnerić, Dajana Čuljak, Stipe Kostanić i Damir Martinović Mrle. Redateljica je i na ovom projektu okupila svoje stalne suradnike: Tomislava Ćurkovića, scenografa, Olivera Jularića, kostimografa, Damira Martinovića Mrleta koji glumi, ali i radi zvučnu instalaciju predstave, Nikšu Mrkonjića, dizajnera svjetla, a Senka ističe kako prvi put radi s koreografkinjom Blaženkom Kovač Carić te ističe:
– U mojim su projektima suradnici uvijek ravnopravni autori koji stvaraju autentične kreacije jer moja je inspiracija konfrontirati različite principe stvaranja.
Silina vizualnog
Senka Bulić kao redateljica, ali i ravnateljica Hotela Bulić, izuzetno je zadovoljna ovom koprodukcijom sa ZKM-om jer je, kaže, za način na koji želi predstaviti ovaj projekt ključna velika scena:
– Olakšava mi činjenica da predstava u ovom, po meni najljepšem kazališnom prostoru može dobiti volumen kakav joj je potreban jer je riječ o silini glumačkog, vizualnog. To je jedino moguće na velikoj sceni u tehničkim uvjetima koji stvaraju mogućnost ambicioznog pristupa. No, ova je suradnja izuzetno važna i zbog rada s izvrsnim glumcima. Sve bih ih rado povela sa sobom u neke nove projekte. No ova je koprodukcija važna i zbog toga što ravnateljica ZKM-a Snježana Abramović Milković nudi novi tip suradnje ljudima s nezavisne kazališne scene, a to svima donosi višestruku korist. Za mene je važna umjetnička korist koju imaju obje strane, ali i mogućnost puno bolje produkcije, što je nama autorima s nezavisne scene samostalno često neizvedivo.
Naravno, iz glumačkog popisa “iskače” ime Nede Arnerić, srpske glumice i nekadašnje ikone jugoslavenskog filma. Pitamo stoga kako je došlo do te suradnje?
– Kada sam razmišljala o liku Babe, htjela sam pomak, neočekivan odabir; strastvenu, lucidnu, kontradiktornu i skandaloznu babu. Kontaktirala sam Nedu i poslala joj roman kojim se ona oduševila. Vrlo smo lako i brzo dogovorile suradnju. Ali uz njezin lik i svi ostali ženski likovi sjajno su napisani. Da ne režiram, poželjela bih odigrati nekoliko uloga iz ovog romana.•
