Dok se izvana tu i tamo još čula grmljavina iznenadne proljetne oluje, Hrvatski je glazbeni zavod u četvrtak navečer iznutra oblila kiša. Blaga, topla, srebrna kiša zvuka kakav se čuje iznimno rijetko. U svakom slučaju, nebesku glazbu više neću morati zamišljati jer sam je čuo.
Prepletanje dvanaest ruku
Bio je to Bachov Air u izvedbi šestero čembalista na tri čembala. Prepletanje dvanaest ruku, umnožavanje titraja žica triju krhkih glazbala te fino nadmetanje i plemenito međusobno nadopunjavanje šestero sjajnih glazbenika milovalo nas je glazbom koja prirodno diše, staloženo pjeva i predivno svjetluca baroknim trilerima i ukrasima. Moćna čembalistička gomilica na taj je način zaključila jubilarni deseti Mali festival čembala, a uz glazbeni buket dodali su i onaj cvjetni i uručili ga profesorici Višnji Mažuran. Iz njene su klase svi izašli i od nje su učili ne samo tajne čembala nego i silnu samozatajnu marljivost. Kako je rečeno u poučnoj konferansi i razgovorima koje je na pozornici vodio Zlatko Madžar, hrvatski čembalisti, svi odreda đaci profesorice Mažuran, iznimna su pojava i po svojoj slozi i radosti koju nalaze i dijele drugima kroz svoja umjetnička druženja.
Oni već godinama misionarski po Hrvatskoj prevoze i nose svoja čembala, a s njima i uglavnom baroknu glazbu, uz poneku za njih napisanu suvremenu skladbu. Osnivaju i vode nove ansamble te nametanjem svojih kriterija i širenjem svojih znanja Hrvatsku na svom polju čine uljuđenom europskom zemljom.
Uzorna virtuoznost
Skladbe J. C. Bacha, Mozarta, Couperina i Solera, kao i Sanje Drakulić te Sande Majurec u različitim su mnogoručnim kombinacijama, izmjenjujući se za četiri glazbala, svirali Zlata Životić, Martina Kralj, Sanda Majurec, Krešimir Has, Pavao Mašić i Linda Mravunac Fabijanić. Doista su moćna gomilica, uzorno virtuozna i složna i u organizaciji i u interpretaciji.
