Duh vremena najočitije se zrcali u određenom stilu života, ukusu sredine i modi. Kako se dobro, kulturološki napredno i estetski visoko u skladu s europskim okruženjem živjelo dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća pokazat će izložba “Art déco i umjetnost u Hrvatskoj između dva rata” koju priređuje zagrebački Muzej za umjetnost i obrt od 26. siječnja do 30. travnja ove godine.
Hrvatski su muzeji sačuvali cijele serije eksponata i predmeta primijenjene umjetnosti, dizajna i tehničkih pomagala koji su dnevni život te prve četvrtine 20. stoljeća činili udobnim. Kao i diljem Europe, u našim se malim srednjoeuropskim gradovima gradila nova arhitektura vila i stanova opremljenih vrhunskom opremom i namještajem po mjeri i primjerenom funkcionalnom dizajnu kompletnih interijera. Bili smo i te kako plodna sredina za nove komunikacije kao što je radio, a ne zaboravimo da su se upravo u Zagrebu već 20-ih godina proizvodile gramofonske ploče. O svemu tome govori izložba Muzeja za umjetnost i obrt koja stavlja naglasak na prisutnost dekorativnih elemenata i primijenjene umjetnosti koji žive paralelno s brojnim avangardnim pokretima, a čiju koncepciju uime skupine stručnjaka i kustosa MUO-a za pojedina tematska područja potpisuju dr. Jasna Galjer, Miroslav Gašparović i Anđelka Galić, uz dizajnera Ranka Novaka, odgovornoga za vizualni identitet izložbe. Da bismo što zornije s današnje globalne točke gledišta i kompjutorske umreženosti spoznali kulturološki, društveni i ekonomski trenutak toga međuratnoga doba 20. stoljeća, ondašnje stanje opisao je dr. Viktor Žmegač. “Doba art décoa nije bilo više doba protesta, kao što su to bili oni brojni ‘-izmi’, poput futurizma, dadaizma. Bio je to živ način komunikacije. Pojavili su se novi mediji poput radija i gramofona i oni su odigrali ključnu ulogu u oblikovanju stila koji želi biti komunikacijski”, kaže nadahnuto dr. Viktor Žmegač, naš vrhunski germanist koji je za zagrebačku izložbu postavio uvodni kulturološki i povijesni okvir izložbe.
Nenadmašna revija “Svijet”
Opisao je dr. Žmegačkako je naša sredina imala sve osobitosti onih najnaprednijih europskih metropola koje su se nezaustavljivo razvijale. A grad Zagreb bio je velika kulturna točka u kojoj su se isprepletale i bile prihvaćene brojne novotarije, ono što bismo danas s lakoćom nazvali “lifestyle”. Čitale su se dnevne novine, a najnoviju modu stvorenu u prijestolnicama poput Pariza ili Beča predstavljala je na najbolji mogući način fotografijama u boji nenadmašna ilustrirana revija “Svijet”.
O važnim društvenim događajima javnost se informirala preko uličnih plakata, organizirali su se veliki gospodarski sajmovi kao što je Zagrebački zbor, preteča današnjega velesajma. U kavanama se plesao čarlston, a navečer se išlo u kabaret. Trebamo se prebaciti iz današnje umreženosti i kompjutora koji su prisutni svuda oko nas, na prošlo vrijeme i ondašnje komunikacije. Dr. Viktor Žmegačnavodi da je “art deco izrazito urbani stil jer su svi ti moderni mediji prisutni samo u gradu: novine su izlazile u gradu, kazališta su bila u gradovima, gramofone i radio aparate mogli ste kupovati u gradovima. Naravno da su ti tehnički predmeti odnošeni i dalje u provinciju, tako da provincija nije bila u zaostatku. Primjerice, moji roditelji nisu stanovali u Zagrebu”, kaže dr. Žmegač. “Ali mi smo sve to imali, dolazile su i novine u Slavoniju i mi smo imali visoku kulturu svakodnevnoga života. A ta je kultura svoj supstrat, svoj temelj imala u gradskoj kulturi. Sve te ustanove vezane su uz grad. To treba naglasiti jer to nije samo po sebi razumljivo. Dvadesetih i tridesetih godina javio se u nekoliko europskih književnosti jak pokret koji je propagirao okretanje leđa gradu i odlazak u prirodu. Toga je bilo i tada, no art déco se nije mogao u to uklopiti”, što će se sve, podsjeća on, vidjeti i na ovoj izložbi u Muzeju za umjetnost i obrt.
Slike djetinjstva iz Slavonije
– Sjećam se svojega djetinjstva. Kao dijete živio sam u tom vremenu, poznajem sav taj namještaj, te slike, gramofonske ploče, sve je to dio mojega djetinjstva. A novine su bilježile nešto što smo svi mogli čitati. Bili su to detaljni opisi nekoga plesa, a to je značilo pobrojiti tko je bio prisutan, važne ličnosti, političare, glumce. Moglo se čitati da je određena dama nosila tamnozelenu haljinu sa žutim obrubom ili s nekim drugim detaljem, pisalo je iz čijega salona dolazi haljina. Bila je to svojevrsna društvena kronika, interakcija raznih faktora koji su kreirali život – tumači dr. Žmegač.
To međuratno vrijeme obilježili su i određeni masovni događaji, sajmovi o kojima će svjedočiti plakati koje je izradio Oto Antonini, razvijao se turizam, u Hrvatsku su se dovezli novi automobili među kakvima je bio i jedan Peugeot iz 1939. godine koji je i ovaj put unesen u predvorje MUO-a i predstavlja tehnički uvod u izložbu.
Viktor Žmegač objašnjava i po čemu se art déco i zanimanje za dekorativne elemente razlikuju od ranijega stila – secesije. “Secesija je još bila živa, no uklopljena u moderni tehnički svijet. Tako sam napisao da je secesija stil koji se vozi automobilom i avionom.”
Prisjeća se dr. Žmegač popularnih zagrebačkih kavana, čarlstona i plesova koji su se plesali za njegova djetinjstva. U Zagrebu se obično moglo plesati u kavanama koje su imale izdvojeni dio za mali jazz-orkestar. Tu se poslijepodne moglo plesati. Slične su bile i tzv. čajanke u provinciji, one su se održavale obično od pet do sedam sati i bile su veoma posjećene. Sve je to bilo prisutno i u mjestima moje mladosti – Virovitici, Slatini i Osijeku. Aktivan društveni život imali su i brojni drugi hrvatski gradovi – istakao je dr. Žmegač.
Art déco stil, iako je eklekticki, nema ama bas nist zajednicko sa Hrvatskom. Ovo je samo falsificiranje povijesti umjetnosti i dizajna i pripisivanje neceg sto se dogodilo od 1900-1925. godine u Parizu, New Yorku, Becu ... Hrvatska umjetnost ili manjakjak iste se pokusava staviti u kontekst koji ne zasluzuje.... Ali jedno je sigurno: Posjetilaca im nece faliti.. PLJUC! Btw. iduci put pokusajte postaviti izlozbu sa orginalnim i autenticnim djelima iz na pr. Pariza iz art déco vremena , a ne neke difuzne predmete kao ovaj auto iz 1939.