Na 82. dodjeli Oscara najviše je zlatnih kipića osvojio "The Hurt Locker" ("Narednik James"): nagradu za najbolji film, redateljicu, scenarij, montažu, montažu zvuka i miksanje zvuka, dok je "Avatar" dobio samo Oscare za efekte, kameru i scenografiju.
U većini ostalih kategorija nije bilo nikakvih iznenađenja, osim u onoj za strani film koji je osvojio argentinski "Tajna u njihovim očima". Najbolji glumac je Jeff Bridges, glumica Sandra Bullock, za sporedne uloge nagrađeni su Christoph Waltz i Mo'nique, čiji je "Precious" proglašen i najboljim adaptiranim scenarijem.
"The Hurt Locker" donio je nagrade svojim producentima, redateljici Kathryn Bigelow, scenaristu Marku Boalu, Paulu Ottosonu dva (za montažu zvuka i miksanje zvuka, ovaj drugi u paru s Rayom Beckettom), montažerima Bobu Murawskom i Chris Innis, dok je "Avatar" nagrade osigurao kamermanu Mariju Fuioreu, scenografima Ricku Carteru, Robertu Strombergu i Kim Sinclair te majstorima specijalnih efekata Joeu Lettieru, Stephenu Rosenbaumu, Richardu Banehamu i Andrewu Jonesu.
Jeff Bridges je konačno osvojio glumačkog Oscara za ulogu ostarjelog country pjevača u "Ludom srcu", Sandra Bullock nagrađena je za ulogu kućanice koja usvaja golemog afroameričkog sirotana u priči iz stvarnog života (primajući nagradu zahvalila je stvarnoj osobi koju je glumila, koja je bila u publici), Christoph Waltz donio je jedinog Oscara "Nemilosrdnim gadovima" svojom ulogom lovca na Židove, a Mo'nique je osvojila srca Akademije kao ne baš idealna majka u "Precious". "Precious: based on the novel 'Push' by Sapphire" nagrađen je i za adaptirani scenarij, a Geoofroy Fletcher se primajući tu nagradu rasplakao, jedini pored Sandre Bullock koji je pokazao malo više emocija.
Za kostime je svoj treći Oscar dobila Sandy Powell ("Mlada Victorija"), za šminku su nagrađene "Zvjezdane staze", za pjesmu je dobio T Bone Burnett za "The Weary Kind" (iz filma "Ludo srce"), a za glazbu Michael Giacchino za "Nebesa", koja su proglašena i najboljim dugim crtićem. Najbolji kratki crtić je "Logorama", čiji je autor zahvalio i "svima korporacijama čiji su znakovi ušli u taj film" i napomenuo da, budući da je 16-minutni film radio tri godine, eto ga za 36 godina s dugometražnim.
Najbolji kratki igrani film je "Novi stanari", najbolji kratki dokumentarac "Music by Prudence", a dugi dokumentarac "The Cove". Najbolji strani film bio je argentinski mračni krimić "Tajna u njihovim očima" Juana Josea Campanille.
Dodjela Oscara, 82. po redu, i pored svih izmjena smišljenih da ubrzaju stvari bila je duuuga i, ako ćemo biti iskreni, bolno dosadna, mnogo više od prijašnjih. Najveću krivnju za to, po svemu sudeći, snose scenaristi čije su usiljene šale, smišljene da nikoga ne uvrijede, malo koga i nasmijale. Bilo je žalosno gledati kako se Steve Martin i Alec Baldwin, obojica sjajni komičari, muče s poluskuhanim materijalom koji su dobili i umjesto urnebesnog smijeha dobivaju od publike tek poneko "ha-ha" iz pristojnosti.
A počelo je lijepo, in medias res, plesno-pjevnim brojem koji je sjajno izveo Neal Patrick Harris, s glamurom u stili starih megalkomanskih koreografskih postavki Busbyja Berkeleya. No, jedan ples ne čini proljeće, i čim su se pojavili Martin i Baldwin, sve je spalo na razinu obične cehovske priredbe. Ne njihovom krivnjom; takav materijal ne bi "izvadio" ni jedan drugi Martin, Dean, u paru s Jerryjem Lewisom.
Jedna od rijetkih uspjelih šala bila je ona o gift bagu koji je Kathryn Bigelow poslala Jamesu Cameronu (svojem bivšem suprugu), a u kojoj otkucava tempirana bomba, i o tome kako joj je on u znak zahvalnosti – kupio Toyotu.
Ostatak večeri su zvijezde i zvjezdice kao prezenteri uglavnom izgovarali bljutave replike bez soli i papra. Jedini dijalog koji se može izdvojiti kao zbilja zabavan bio je onaj između Tine Fey i Roberta Downeya mlađeg, uručivača nagrade za originalni scenarij, i možda još i replike Bena Stillera koji je nagradu za šminku dodjeljivao kao Na'avi.
Dobitnicima Oscara za životno djelo učinjena je velika nepravda što su iz glavne ceremonije izbačeni u posebnu, ali su barem legendarna Lauren Bacall i najveći otkrivač talenata Roger Corman sjedili u prvom redu na dodjeli i doživjeli gromoglasan aplauz kad se na spomen njihovih imena cijela dvorana digla na noge.
Uspješan je bio i parodičan segment s petoro likova iz crtića kao kandidatima za glumačkog Oscara, ali to je zato što je taj dio napisao Neil Gaiman. Taj sjajni britanski pisac, autor romana po kojem je snimljena "Koralina", bio je na dodjeli i slao Twittere o svojim dojmovima, dok mu nakon sat vremena nije sve postalo užasno dosadno te je otišao dolje do bara i ostatak večeri se zapijao sa Stanleyem Tuccijem. No, putem njegova microblogginga doznali smo da se u stankama za reklame u dvorani preko razglasa puštaju klasici soft-rocka poput Police i "Roxanne" te da se zvijezde druže dok im strogi glas s razglasa ne da upute da moraju natrag na mjesta.
Veliki redatelj tinejdžerskih filmova John Hughes dobio je svoj posebni in memoriam segment koji su najavili, naravno, Molly Ringwald i Matthew Buell… oprostite, Broderick, a nakon kojeg su svi prisutni glumci koji su s Hughesom radili izašli na scenu i pozdravili Hughesovu obitelj koja je sjedila u publici.
In memoriam segment uz glazbu Jamesa Taylora koji je svirao Lennonovu "In My Life", počeo je Patrickom Swayzejem i završio Karlom Maldenom, uz dva zbilja neoprostiva propusta – u njemu se nije našlo mjesta za Beu Arthur i Farrah Fawcett.
Prošlogodišnja inovacija s pet prethodnih dobitnika koji govore o glumačkim kandidatima za Oscara doživjela je izmjenu: umjesto za glavne i sporedne, ovaj put je to rađeno samo za glavnoga glumca i glumicu, a umjesto prethodnih dobitnika, o njima su hvalospjeve izgovarali glumci koji su prije surađivali s njima (za debitanticu Gabourey Sidibe to je učinila Oprah Winfrey).
Ovaciju dvorane dobio je i Jeff Bridges, koji je održao izvrstan govor, a cijela ceremonija, s potpuno nepotrebnim segmentom isječaka iz horora i predugom plesnom točkom na koloplet nominiranih glazbi, toliko se otegla da na kraju Tom Hanks nije čak ni nabrojao deset nominiranih za najbolji film, nego samo na brzinu otvorio omotnicu i pročitao "The Hurt Locker". Kathryn Bigelow, kojoj je malo prije toga Barbra Streisand uručila redateljskog Oscara, još nije ni sišla s pozornice pa su joj barem uštedjeli put do sjedala i natrag.
Bilo bi lijepo da su i publici uštedjeli malo onog mučenja koje je trajalo satima, da bi se tek konačno na kraju doznalo da "Avatar" može zaraditi sav novac ovog svijeta, ali njime ne može osvojiti žiri filmskih profesionalaca koji je ocijenio da je posao ipak bolje odrađen u malom, neovisnom filmu o iračkom ratu.
Ne pratim tu svitu bogataša koja djeli nagrade maho filmovima koji su već unapred određeni da dobiju oskara-jeste li se upitali koliko amerikanaca prati ovu dodjelu oskara-jako malo-