Eseji hrvatske novinarke, književnice i feministice Slavenke Drakulić mogli su još tada, devedesetih, Hrvatima poslužiti kao snažan katalizator za preispitivanje uzroka, ali i posljedica ratnih stradanja na području bivše Jugoslavije te individualnih sudbina u kolektivnom ludilu koje je zahvatilo naše prostore.
Nažalost, mnogi na to još nisu bili spremni (a pitanje je i hoće li ikada biti) pa je Slavenka devedesetih češće objavljivala u inozemstvu nego u Hrvatskoj, iz koje je emigrirala. Premijerna izvedba predstave "Kako smo preživjele" redatelja Dine Mustafića u Zagrebačkom kazalištu mladih njene je opservacije iz zbirki eseja objavljivanih devedesetih sagledala iz današnje perspektive, razradivši njihove elemente kroz osobne priče protagonistica – članica izvrsnog ansambla ZKM-a.
U maniri socijalističkih sletova, Katarina Bistrović-Darvaš, Nataša Dorčić, Jadranka Đokić, Doris Šarić-Kukuljica, Ksenija Marinković, Urša Raukar, Lucija Šerbedžija i Nina Violić u prvom su dijelu predstave publiku povele na nostalgično, ali ne i idealizirajuće putovanje kroz mitologiju bivše Jugoslavije izazivajući salve smijeha i odobravanja što je naglo utihnulo kada je pozornica efektno zavijena u crno, a narativ preuzeli fragmenti iz Domovinskog rata. Treći segment predstave otišao je nešto dalje od knjiga iz kojih je crpio temeljne motive prikazavši aktualne probleme tranzicijske zemlje u ekonomski poljuljanom EU, od preopterećenih bankovnih računa do novog vala crkvenog i građanskog fašizma.
Predstava je dinamična, vješto režirana, postavljena u jednostavnu ali upečatljivu scenografiju Dragutina Broza te oplemenjena humornim obradama pjesama uz koje su se (raz)gradile tri etape državne ideologije.
Glumice se u njoj odlično snalaze, a crnohumorna nadgradnja Slavenkinih eseja, iako pleše po granici banalnosti, uspješno je razgalila premijernu publiku zaradivši ogroman pljesak.
zbog ovakvih članaka i novinara/ki više ne kupujem Večernjak očito ću ga morati prestati pratiti i on-line žalosno je da se ovako olako koriste fraze kao "crkveni" i "građanski" fašisazm! a što je s liberalnim, krasno tolerantnim, progresivnim aktivizmom, kojioji je takav sve dok se nitko u društvu ne drzne misliti drugačije nego su si oni zacrtali??? nije li upravo ovako "suptilno" propitivanje uzroka rata (čitaj; nametanje kolektivne krivnje i genocidnosti Hrvatima) pravi fšizam??? već preko 2 desetljeća nositelji medija, gazde u kazalištima, kolumnisti i autori koji se do do krajnjih granica forsiraju...glasno, bezkompromisno i bez stvarno dijaloga ocrnjuju sev Hrvatsko, domoljubno, vjersko. ali srećom postoji sve više medija koji to ne podržavaju, pa tako imamo mogućnost pratiti vijesti i događanja nd drugim mjestima.