Nakon rekordne pobjede Zorana Milanovića nad razmontiranim Draganom Primorcem, od kojega se sada polako odmiču i njegovi HDZ-ovci, mnogi se analitičari usmjeravaju na iduće korake novog/starog predsjednika te predviđanje kako će "tvrda kohabitacija" izgledati u njegovu novom mandatu. S jedne strane, Milanović je premijeru Plenkoviću ponudio ruku suradnje, ali s druge, već ga je u slavljeničkom govoru ponizio, zahvaljujući članovima i simpatizerima HDZ-a koji su glasali za njega. I Plenković i Primorac odbili su u izbornoj noći čestitati Milanoviću na novoj pobjedi, dajući naslutiti da su animoziteti među njima na novom vrhuncu i da suradnja sigurno neće biti laka, a pogotovo ne prijateljska.
I dok će se koplja vjerojatno lomiti oko vojske i diplomacije, koje su srž njegove državničke ingerencije, meni će biti posebno zanimljivo pratiti na kojim se kulturnim događanjima pojavljuje i kakve kulturne projekte podržava predsjednik Milanović, koji je do sada vješto balansirao između osobnih kulturnih preferencija i svijesti o potrebi za očuvanjem hrvatske tradicije i kulturne baštine. Kao premijerski kandidat 2011. godine, Milanović je u svom programu "Plan 21" predstavio ambicioznu viziju kulturne politike uz znatno povećanje proračuna za kulturu i temeljitu reformu sustava javnog financiranja. Tijekom predsjedničke kampanje 2019. godine, u središtu njegove vizije našlo se očuvanje kulturne baštine, uz snažnu podršku nezavisnoj kulturnoj sceni, istovremeno naglašavajući važnost zaštite umjetničke autonomije.
Iako se u ovogodišnjoj kampanji nije mnogo usmjeravao na kulturu, činjenica je da, uz eventualnu iznimku skladatelja Ive Josipovića, Hrvatska nikada nije imala predsjednika koji je o kulturi znao koliko i Milanović. U to sam se i osobno uvjerila kada smo se par puta našli za istim stolom – na mojem Motovun Film Festivalu, tadašnji gost Milanović za jednom je večerom satima podjednako vješto govorio o europskim klasicima Bergmanu i Truffautu, kao i o novijoj produkciji nezavisnog i nehollywoodskog filma, ostavljajući naše ostale goste duboko fasciniranima širinom njegova filmskog obrazovanja. Na relativno nedavnoj konferenciji političke škole čija sam članica, u neformalnom druženju pokazao je i vrlo dobar uvid u recentne kazališne tokove, kao i zakulisne političke igre koje presuđuju o pojedinim imenovanjima.
Svoje široko znanje o brojnim oblicima kulture pokazuje i javno, fakinskim umetanjem referenci na često opskurne bendove ili citiranjem knjiga za koje pretpostavlja da njegovi suparnici nisu čitali, demonstrirajući time svoju intelektualnu nadmoć. Vidjelo se to i u nedavnoj debati s nesretnim Primorcem, koji je citat "Give 'em enough rope" smatrao Milanovićevom porukom da se objesi, a ovaj mu je potom snishodljivo objasnio kako se radi o albumu legendarne britanske punk grupe The Clash iz 1978. godine.
– Teško je naći u literaturi toliko jednodimenzionalne likove, to je više rezervirano za bajke kad je netko baš epitomizirano zlo, ali najbliže je možda Klaudije. Možda bi Primorac sličan bio i profesoru Wolandu iz Majstora i Margarite, no taj je opet duhovit. Ja mu kažem 'give him enough rope', on meni – 'a vi biste mene objesili'. Nije on nikad čuo za to, to je drugi studijski album Clasha koji nije bio izdan u Jugoslaviji, ali znači 'gle budalu' – ispričavam se, nije Primorac budala – nego 'gle luzera, stao bi na stolac i objesio bi se, al mu fali štrika, daj mu još' – izjavio je sladostrasno hrvatski predsjednik.
I dok ga neki, poput analitičara uglednog Politica, u političkom smislu nazivaju populistom, u kulturi i akademskom svijetu on se prije svega postavlja kao elitist, koristeći svoje obrazovanje i široko opće znanje kao marker nadmoći nad protivnikom. Ponekad je to zabavno, ponekad i poučno, ali mene zanima prikuplja li time poene kod onih kojima se gadi njegovo koketiranje s vrijednostima kojima je sklono desno izborno tijelo – isto ono koje bi gušilo kulturu kakvu voli i sam Milanović.
Autorica napisa razvidno još uvijek nije naučila činjenicu kako se znanjem o nečem razmeću upravo oni koji o tome nemaju pojma.