Izričaj velikog majstora Dukea Ellingtona (1899. - 1974.), pionira koji je jazz spojio s orkestralnom glazbom, živi i dalje kroz Duke Ellington Orchestra, koji 4. listopada nastupa u KD-u Vatroslav Lisinski.
Među najvećima
Dukeov je utjecaj na glazbu 20. stoljeća neizmjeran, a poznato je njegovo autorstvo više od tri tisuće skladbi, od kojih mnoge još nisu prerađene ni snimljene.
Ellingtonova glazba bila je izrazito demokratska vizija, u službi cijelog orkestra. Već u prvim mladenačkim godinama profesionalnog nastupanja u rodnom Washington DC-u, oko 1917. godine, Ellington počinje i skladati. Pet godina nakon toga seli se u New York te nakon godinu dana osniva prvi vlastiti orkestar – The Washingtonians – koji će ubrzo promijeniti naziv koji orkestar nosi i danas. Ellington je uživao skladati za orkestar i s njime je činio cjelinu – za njih je skladao, a oni su za njega glazbu izvodili, pa je odmah znao kako zvuči ono što je u glavi osmislio! Kritičari se slažu da je njegov bend bio njegov pravi instrument, a ne njegov klavir.
Orkestracije koje je napisao zadržale su senzibilnost jazza i afroameričkog obilježja, a po maestralnosti se mogu usporediti s europskim. Težio je disonanciji, vjerujući da svaki član ima pravo na svoj glas. Čak je i glazbu pisao tako da istakne posebne vještine svakog solista. Zbog toga su s njime glazbenici ostajali dugo, a zajedno su od početka 1930-ih godina putovali svijetom i promovirali američki “duh” glazbe.
Obiteljska tradicija
Nakon što se pojavom rock´n´rolla zanimanje za orkestralnu glazbu smanjilo, Ellington joj vraća sjaj sredinom 50-ih maestralnom izvedbom “Diminuendo and Crescendo in Blue”, kada u New Yorku potvrđuje svoju ulogu u suvremenoj glazbi. Počinje surađivati s Johnom Coltraneom, Maxom Roachom, Charlesom Mingusom, Countom Basiejem, Rosemary Clooney, Ellom Fitzgerald, Louisom Armstrongom... Dobio je Grammyja za životno djelo te niz drugih priznanja. Nakon smrti orkestar preuzima sin jedinac Mercer, menadžer i trubač, i vodi ga do smrti 1996. Dukeov unuk Paul nastavlja obiteljsku tradiciju