Mnogo lijepih i prigodnih riječi izgovoreno je na promociji knjige Duška Ljuštine “Rasprodano”, u sklopu koje je prikazan i dokumentarni film koji je o njemu lani snimio redatelj Željko Senečić.
Iz tog su filma najglasnije odjeknule riječi Igora Madića: “Ljuštinu vidim kao divovskog jazavca pred sudom javnosti.”
Boris Rašeta, koji je uz Stjepana Ravića urednik knjige, prebacio je priču o najdugovječnijem ravnatelju kazališta u Hrvatskoj, koji je na čelu Satiričkog kazališta Kerempuh proveo punih 35 godina, u ležerniji ton i rekao:
– Ljuština je 50 godina proveo s jednom nogom u močvari hrvatske politike, a s drugom u minskom polju hrvatske kulture, a baš to nije mogao nitko drugi. Sam Ljuština zahvalio je svima koji su došli na promociju, za koju se u Kerempuhu tražila sjedalica više, posebno je pozdravio umirovljenike, kojima će se pridružiti 1. ožujka, te govorio o razlozima za pisanje ove knjige. Želio je, tvrdi, upozoriti na sve probleme kulture i kazališta, na to da će kultura, a ne neki “osmi povjerenik”, održati Hrvatsku, na to da Fadil Hadžić još nije dobio mjesto koje mu pripada u toj istoj kulturi, ali i ono najvažnije:
– Kulturi nema života dok joj iz proračuna daju 0,49% i zato bi svaki ministar kulture koji ne dobije 1,5% iz proračuna, odmah trebao dati ostavku.
Kad se vidi koje je goste pozvao na promociju svoje knjige i bez ikakvog predznanja o njemu, moglo bi se zaključiti da je smeće. Budući da ponešto ipak znam o njemu, tvrdim da je smeće na kvadrat.