Nakon neminovnog raspada Šarla akrobate, jednog od najžešćih i najoriginalnijih bendova svih vremena na ovim prostorima – neminovnog raspada zbog toga što su se u njemu sučeljavale dvije jake, ali različite autorske, stilske i karakterne osobnosti basista Dušana Kojića-Koje i gitarista Milana Mladenovića – bend i obožavatelji podijelili su se između dvije frakcije: Kojine Discipline kičme i Mladenovićeve Ekatarine Velike (isprva Katarina II). Ljubiteljima žešće, sirovije glazbe više je sjela Disciplina, a skloniji modernijem, šminkerskijem art-zvuku opredijelili su se za EKV (naravno da su neki slušali i voljeli oba benda, ali svakom je jedna od opcija bila draža).
No, koju god stranu izabrali, obje su skupine kao i cijela popkulturna javnost složni u mišljenju da je sudbina EKV-a i njegovih članova do danas ostala najtužnija i najdramatičnija u povijesti rocka na ovim prostorima. U razdoblju od 1992. do 2002. godine umrli su svi članovi kreativne jezgre EKV-a; Milan Mladenović (u trenutku smrti imao 36 godina), klavijaturistica Margita Stefanović (43), basist Bojan Pečar (38) i bubnjar Ivica Vdović (također prethodno član Šarla, 31 godina). Drama bi, dakako, ostala na razini trivijale da EKV istodobno nije bio tako ugledan i cijenjen bend čiji se utjecaji doslovno osjećaju do danas (provjeriti kod Urbana).
Izvrsni „EKV – Kao da je bilo nekad“, dvije godine star dokumentarac Dušana Vesića koji se ovih dana zaslugom Aquariusa pojavio i na domaćem tržištu, donosi priču o velikim kreativnim impulsima tih ljudi, ali i potresnim stranama njihovih sudbina obilježenih ovisnostima od kojih su izravno ili neizravno (AIDS) skončali. Posebno je dramatična priča o Margiti Stefanović, svojevrsnoj Nico s ovih prostora, koja je od fine cure (završila je srednju glazbenu školu u klasi s Ivom Pogorelićem, a s njim je uzimala privatne satove kod glasovitoga ruskog profesora Timikina) nakon odbijanja poziva moskovskog konzervatorija i povratka u Beograd postala ikona rock scene, ali na žalost i narkomiljea zbog čega je posljednje godine provela duboko ispod granice dna ljudskog dostojanstva.
Kojin citat za pamćenje: "EKV je bila više šminka, dok je Šarlo akrobata bio situacija, što bi Anglosaksonci rekli, take no prisoners".
EKV, hvala na poeziji. RIP.