Na nizozemskom IDFA, najvećem svjetskom festivalu dokumentarnog filma, prikazan je “Ukrajina nije bordel”, dokumentarac redateljice Kitty Green koji baca potpuno novo svjetlo na (sada već međunarodnu) organizaciju Femen iz Ukrajine.
Ostale samo barbike
Otkad su se proslavile svojim topless-protestima protiv patrijarhata, članice Femena često su bile na udaru javnosti, ali i same feminističke zajednice, čije su konzervativnije predstavnice od početka propitivale njihovu metodu prosvjeda, koja (ovisno o gledištu) subverzira ili podilazi hiperseksualiziranoj slici žene u zapadnom svijetu, u kojem je mlado nago tijelo roba koja se najbolje prodaje.
Film “Ukrajina nije bordel” na svojem početku djeluje kao reklama za Femen, čije polugole predstavnice mantraju unaprijed naučene parole, no kako se radnja razvija, redateljica sve otvorenije pokazuje paradokse zbog kojih se počinjemo pitati koliko Femen zapravo ima veze s feminizmom.
Prvo saznajemo da su djevojke počele kao “obična” humanitarna organizacija, a onda, kad su prihvatile golotinju kao metodu prosvjeda, iz grupe potiho isključile fizički manje atraktivne članice zadržavajući samo barbike koje se savršeno uklapaju u patrijarhalni ideal ženske pojavnosti.
Zadržale su, doduše, i jednu pretilu djevojku, ali ona otvoreno priznaje da ju koriste samo u situacijama u kojima njezino tijelo može poslužiti satiričnoj svrsi. Kontradikcije tu tek počinju. Saznajemo, primjerice, da jedna od najistaknutijih članica grupe koja se bori protiv imidža Ukrajinki kao djevojaka za erotsku zabavu noću radi kao striptizeta, živeći od iste one industrije protiv koje se danju glasno zalaže. I u tome ne vidi ništa sporno.
Mogu li izaći iz grupe?
Stvari postaju sve čudnije dok iz minute u minutu sve ozbiljnije shvaćamo da većina tih djevojaka jedva razumije temeljne principe vlastitog političkog programa, sve do vrhunca bizarnosti u kadru u kojem jedna od njih preko Skypea razgovara sa svojim roditeljima, koji u očaju govore: “Reći ćemo svima da je Viktor šef Femena.”
Tisuće pitanja koja se u tom trenutku javljaju u glavama gledatelja, ali i činjenice koje se u filmu nedvojbeno otkrivaju, bacaju sasvim novo svjetlo na skupinu čija je popularnost rezultirala osnivanjem podružnica u svim krajevima svijeta. Je li moguće da iza skupine koja se bori protiv patrijarhata stoji – patrijarh u sjeni? Planira li on sve njihove akcije? Tko ih i kako financira? Zašto djevojke ostaju u grupi i – mogu li uopće iz nje izaći?
Kako je sasvim izvjesno da će film u idućim mjesecima biti prikazan na nekom od hrvatskih festivala, ne bi bilo fer otkriti još više o njegovu sadržaju, ali jamčimo vam da, nakon što ga pogledate, na Femen više nikada nećete gledati jednako kao prije. Izjava jedne od djevojaka možda najbolje sažima dvojbu u kojoj će vas “Ukrajina nije bordel” ostaviti, kad se uz ciničan osmijeh pred kamerom zapita: Koja je razlika između feminizma i prostitucije? Nadamo se da hrvatska publika neće predugo čekati na odgovor.
>>Pussy Riot, Femen i Ai Weiwei na “Cannesu dokumentaraca”
>>Golih grudi upale u parlament i vikale 'pobačaj je svet'!
