Dražen Ferenčina režira predstavu „Na zlu putu“ temeljenu na Krležinoj drami „Adam i Eva“ te stihovima i glazbi Arsena Dedića kojom će Histrioni sutra otvoriti Devete Gumbekove dane. U predstavi glume Tara Rosandić, Ivica Pucar, Žarko Potočnjak, Ana Majhenić i Ana-Marija Percaić i svira Oliver Belošević. Scenograf je Miljenko Sekulić, kostimografkinja Elvira Ulip, a scenski pokret potpisuje Ana Majhenić. O predstavi razgovaramo sa redateljem Draženom Ferenčinom.
Zašto ste inzistirali baš na „Adamu i Evi“?
Meni je jedna od najdražih predstava Krležin „Michelangelo Bounarroti“ koji sam radio u Zadru. Što se tiče Krleže, draža mi je njegova ekspresionistička faza. Pribojavao sam se koliko je to za Histrione, jer su oni kazalište uglavnom s pučkim komadima i specifičnim humorom. Krležin tekst u to ne ulazi, no u razgovoru s Vitezom sjetili smo se da bismo ga mogli povezati s Arsenom.
Dakle, publika se ne mora bojati Krleže?
Točno. Ljudi često imaju bezrazložan strah prema Krleži. Krleža uzima biblijski motiv Adama i Eve, a mi smo kroz našu predstavu pokušali provjeriti koliko se toga u muško-ženskim odnosima promijenilo od početka svijeta do danas, a nije se promijenilo ništa. I Krleža i Arsen su ironični, sarkastični i duhoviti. Od ekspresionističkog komada pokušali smo napraviti protočnu predstavu.
Često ste osvajali nagrade hrvatskog glumišta. Režirali ste lanjsku najbolju predstavu „260 dana“ u produkciji osječkog HNK. Jesu li vam te nagrade omogućavale režiju u najvećim kazalištima?
Na osnovi njih nisam dobio nijednu režiju. Tri puta sam dobio Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju režiju ili predstavu, ali nisam zato dobio poziv za režiju iz HNK Zagreb.
Zašto „260 dana“ češće ne gostuju u Zagrebu?
Igrala je dva puta u Histrionskom domu i preko ljeta u Teatru EXIT. Ne znam zašto ne može igrati u HNK Zagreb.
Je li bio rizik uhvatiti se režije tog romana Marijana Gubine?
Apsolutno. To je predstava za koju sam se najbolje spremio u životu i drago mi je da je polučila ovakve rezultate, za što je zaslužna i dramaturginja Ana Prolić. Gubina je dokumentarno prikazao sjećanja iz rata, ali on nije profesionalni pisac. U romanu postoji velika količina emocija i mučne atmosfere, što je trebalo pretočiti u potentan kazališni materijal.
Hoćete li raditi još koju adaptaciju romana?
Radit ću Zagorkina „Viteza slavonske ravni“ u Osijeku. Režija je zanat kao svaki drugi. Ne možeš na isti način raditi „Adama i Evu“ u Histrionima, Gavelli i ITD-u. Treba znati što publika nekog kazališta od tebe očekuje. U nas ima puno umjetnika, a malo zanata. Profesor Durbešić je znao reći: Ako vam se umjetnost dogodi dva puta u životu, puna šaka brade. Ako u predstavi imate pet minuta smijeha i pet minuta plača možete biti zadovoljni.•
