Orezuje voćke, čupa korov, šeće se vinogradom pa odsutno priprema kotlovinu u obiteljskom domu u Međimurju. Potom drijema na kauču, onako u papučama, dok s lokalnog radija dopire glazba Novih fosila. “E, moj Saša”, pjevuši. Kamera ga prati u njegovu intimnom prostoru, ni izbliza nalik hrvatskom parlamentu iz kojeg je godinama, sve do tihog odlaska s političke scene, gorljivo branio radnička prava. Pa, ipak, postao je središnjom temom jednog dokumentarnog filma.
Bez pompoznosti i skandala
– Nisam imala ambiciju obraditi cijelu njegovu karijeru i privatni život. I nema pompoznosti, nema skandala, nema nečeg šokantnog, nema Laburista. Samo Dragec Lesar – govori Maja, kći političara, fotografkinja, pustolovka i lovkinja na dobre kadrove, filmašica koja je za temu dokumentarca “Dragec” odabrala upravo svoga oca. Kamere se uhvatila na samom svršetku očeve političke karijere, nakon što je zbog poraza na euroizborima podnio ostavku na funkciju čelnika stranke. Film tematizira nekoliko sljedećih dana u kojima se Lesar nosi s kućnom rutinom od koje se, u gotovo tri desetljeća na javnoj sceni, poprilično odviknuo.
– Početna ideja bila je pratiti tatu kao lika koji je na neki način paradoksalan. Doma u prljavoj odjeći kosi voćnjak, a u Hrvatskom saboru bori se za važna pitanja. Međutim, tijekom priprema za snimanje otac je dao ostavku bez našeg znanja pa smo počeli raditi na filmu neposredno nakon toga. Snimala sam kamerom iz ruke, naglašavajući svoju poziciju kćeri koja nešto traži i grebe po obiteljskoj čahuri – kaže Maja Lesar najavljujući premijeru na Danima hrvatskog filma. Pitamo autoricu zašto je kao motiv odabrala upravo svoga oca.
– Još kao djevojčica, ne znajući čime se zapravo bavi moj otac i ne poznajući tog lika koji se kući vraća svaki vikend ili svaki drugi vikend, imala sam potrebu na neki način bolje ga upoznati. U odraslijoj dobi zaključila sam da je jedinstven kao političar: pošten i skroman, a doma strog, ali pravedan. S ljudskim manama, naravno – govori Maja. Potom otkriva da se njezinoj ideji o filmu otac ni najmanje nije opirao. Njegov potvrdan odgovor, priznaje, šokirao ju je. Bila je uvjerena kako “nema teorije” da joj dopusti da mu se na taj način približi, posebice ne u razotkrivanju kućne intime. Otkriva da je njezin Dragec pred kamerom bio dosta opušten i da je, na njezino iznenađenje, surađivao. Postoji li razlika privatnog i javnog Dragutina Lesara, kakvog poznajemo iz političkog djelovanja na čelu Laburista?
– I da i ne, ovisi s kojeg stajališta. Doma je oduvijek bio jako radišan, kao i na poslu, radoholičarstvo se osjetilo i u privatnom okruženju. Iako ga javnost poznaje isključivo kao političara, malo tko doista može vidjeti zaleđe njegova djelovanja, njegov predani pristup i odgovornost kojom pristupa poslu zatvarajući se pritom u vlastiti um, počesto se izolirajući i od vlastite obitelji. Često je jurišao na vjetrenjače, a u toj borbi, visoko postavljene letvice etičkih načela, njegovi najbliži bili su oni koji pate. Moj je otac vodio paralelne živote. Dok je iz saborske klupe poticao i vodio žučne rasprave, kod kuće je bio šutljiv i nekomunikativan, usredotočen samo na svoj voćnjak. To je čovjek koji nikada nije imao mira. Drago mi je da je sada drugačije od kada je u mirovini. Sada je opušten i smiren, ne opterećuje se više. I sretna sam zbog toga – kaže Maja.
Glupe izjave političara
A glavni lik njezina filma otkrio nam je da uradak svoje kćeri još nije vidio i da će ga vidjeti tek na zagrebačkoj premijeri.
– Kad je Maja prvi put iznijela ideju o snimanju filma, mislio sam da se šali, nisam je do kraja ni razumio, ali ipak smo krenuli u tu avanturu bez razmišljanja što će od svega toga biti. Snimala me u trenucima opuštanja koji su nakon moje ostavke bili rijetki, a tek sada na taj način provodim gotovo sve svoje vrijeme. Nedostaje li mi politika? Ni najmanje – otkriva Dragutin Lesar, danas umirovljenik iz Šenkovca. Nakratko se prisjetio svoje odluke o povlačenju s političke scene i kaže da tu odluku nije donio naprečac. Međutim, njegov je plan bio tiho se povući. I u tome je, mora mu se priznati, i te kako uspio.
– Kada radnik ide u mirovinu, ne sjećam se da sam takvih scena vidio na televiziji u izravnom prijenosu. Ne treba od toga praviti cirkus ni očekivati spomenike. Nekima je teško shvatiti da nisu nezamjenjivi, ali čovjek mora znati kada je vrijeme da kaže “dosta”. Kad sam shvatio da iza mene dolaze neki drugi, osjetio sam rasterećenje – otkriva Dragutin Lesar. Danas svoje vrijeme provodi mirno i spokojno, u voćnjaku i vinogradu, baš kao i prije političke karijere. Novine ne čita, vijesti prati tek sporadično. – Pa nisam lud! Kad i zalutam na Dnevnik, najčešće se zabavljam glupim izjavama političara – smije se. Svojeg oca Maja Lesar smatra uspješnim političarom.
– Apsolutno. Mislim da je tijekom političke karijere postigao svoje ciljeve i ostavio veliki trag na hrvatskoj političkoj sceni – kaže dodajući da je vjeruje kako je uspio u svojoj namjeri da Hrvatsku učini boljim mjestom.
– Da bi Hrvatska bila bolja i pravednija, mnogo se toga se treba promijeniti, najviše svijest naroda i obzirnost prema drugima. No, mislim da je kroz svoje djelovanje apsolutno ljudima proširio vidike i uzor je mnogima – kaže Maja. “Dragec” je njezin prvi film.
>>VL biografije: Dragutin Lesar
