Gledateljima treba pružiti užitak gledanja filmova u kinima, ali filmovima koji nisu pravljeni za širu publiku može štetiti ako ih se promatra isključivo kroz podatke o njihovoj gledanosti u kinima, a ne vodi se računa i o drugim kanalima distribucije – govori Ivan Maloča, direktor Interfilma, producent "Svećenikove djece", "Projekcija" i drugih uspješnih hrvatskih filmova. Sve prisutnija je, naime, spoznaja da se hrvatski filmovi gledaju na internetu (uglavnom ilegalno), a zapanjujući rezultati u nekim slučajevima posve mijenjaju sliku o negledanju domaćeg filma.
Usmena predaja
Primjerice, film "Tu" Zrinka Ogreste, prilično komorna i hermetična drama, ima na YouTubeu više od nevjerojatnih milijun i 300 tisuća klikova.
– Sklon sam neskromno vjerovati kako se radi o dobroj "usmenoj predaji" o tom filmu. "Tu" je film osobite strukture i sadržaja, nije blockbuster i činjenica toliko velikog zanimanja putem neta stvara mi iluziju kako to što radim nije posve uzaludno. Ta je spoznaja dragocjena pred novo stvaranje. Internet je nedvojbeno donio nešto osobito: dok ga nije bilo, kupovao sam uglavnom samo jedne novine, sada ih dnevno prelistam čitav niz. U izvjesnom je slučaju tako, možda, i s drugim sadržajima pa i s filmom – kaže Ogresta.
Vrlo je zanimljiv i slučaj filma "Šuti" Lukasa Nole. Peterostrukom dobitniku Zlatnih arena nabijalo se na nos da ga je u kinima vidjelo samo nekoliko stotina gledatelja, ali otkako je prije tri mjeseca (ilegalno) dignut na you.tubeu, na njega je kliknulo više od 80 tisuća ljudi.
– Očito se gledanost filmova više ne može ocjenjivati samo kroz posjećenost u kinima. Tomu je već dulje tako, prvo kroz gledanost na televiziji gdje je domaći film jako dobro prolazio, a sada i putem društvenih mreža. Meni kao filmašu iz "onog doba" bilo bi draže da je tih osamdesetak tisuća ljudi otišlo u kino, ali i ovako sam neizmjerno sretan i mogu samo reći – Bog blagoslovio internet! – komentira Lukas Nola.
Ogresta smatra da to nije sudbina samo hrvatskog filma nego svih imalo zahtjevnijih sadržaja.
– Riječ je općenito o stvaralački zahtjevnijim filmovima koji se najčešće, premda pogrešno, označuju kao "art filmovi". Čak se to počelo odnositi i na neke "zahtjevnije" američke filmove nominirane za Oscara, poput "Birdmana" koji sam u udarnom terminu neki dan pogledao u kinu, bilo je samo sedam posjetitelja – kaže Ogresta.
Locirati gledatelje
Za Maloču je ovo dokaz da publiku zanima hrvatski film, samo da joj se ne zna uvijek pristupiti na pravi način, pa je ni dobro locirati.
– To je očito publika koja se ponajprije služi internetom, žele gledati film kada oni hoće. Po ocjenama i po stotinama komentara koji stoje na linkovima, može se vidjeti da to nisu isključivo klikovi, da je jako puno ljudi doista pogledalo cijeli film. Posebno me zanima, ali to još nisam istražio, gdje se geografski, lokacijski nalazi ta publika. Jasno je da je to, kako mi to nazivamo, regija, ali me zanima je li ta regija proširena za Ameriku i tzv. dijasporu. To još nismo uspjeli dokučiti. Ali nije to samo pitanje YouTubea koji je legalna internetska stranica, ti filmovi se nalaze i na nelegalnim piratskim stranicama poput filmskimaraton.com. – upozorava Maloča.
Tako da pravu gledanost hrvatskih filmova, kada se oduzme klasična distribucija putem kina, DVD-a, VOD-a i TV-a, tek trebamo naučiti znanstveno interpretirati.
>> Piratima zabranjena objava načina zaobilaženja blokade Pirate Baya
Nevjerojatno. Film klikne 80.000 ljudi a komentar posalje nekoliko stotina i po tome se zakljuci da jako puno ljudi stvarno pogleda film. Zasto hrvatsko filmasi ne pustaju svoje filmove na otvorenim projekcijama kad su vec tako pozeljni. Ako film kosta 4-5 mil kuna zasto se ne bi par stotina tisuca odvojilo za javne projekcije? Besplatne? Nazalost nema kvalitete. U Europi koja je kolijevka art filma postoje ljudi koji su spremni platiti konzumiranje takvog filma? U Hrvatskoj? U Hrvatskoj se tjesimo da je film kliknulo toliko i toliko tisuca gledatelja.