Zagrebački Filmmusicorkestar dogovorio je dvije večeri nastupa u ovo doba korone, u srijedu i četvrtak, pa u suradnji s MSU okupirao travnjak oko Vile Richter. Na otvorenom su se držali kriznih mjera, kao i mjera protiv zaborava filmskih klasika.
Nije to bila večer hitova, već lijepih filmskih klasika koji su u srijedu navečer pozicionirali travnati teren ispred Vile Richter negdje na mentalnom potezu između "Tko pjeva zlo ne misli", "Balkan ekspresa" i "Malog mista". Fina, mala (građanska) noćna muzika u ultra-korona opreznom i post-izborno opuštenom izdanju pred 80 posjetilaca, koliko je pušteno na prvi od dva zagrebačka koncerta Fimlmusicorkestra, u vremenu kad je malo koncerata, dobro je "legla" okupljenoj publici. A i publika je legla na dekice po travi, ili se zavalila u stolice i u sat i pol uživala u bezvremenskim klasicima filmske glazbe.
U promijenjenoj, novoj postavi sa Paulom Kempfom na klavijaturama - suradnikom Zorana Predina, Lidije Bajuk i drugih - tubom Jurice Rukljiča, članom Simfonijskog orkestra HRT-a i postave Truth ≠ Tribe Maka Murtića, Filmmusicorkestar dobio je drugačiju dimenziju i postao jedini ansambl koji vam može priuštiti filmske teme koje znadete napamet, ali ih nemate gdje čuti. U sat i pol, skupa s vođom Admirom
Ćulumarevićem na akustičnoj gitari i duhovito-informativnim konferansama za dušu i publiku, sjajna pjevačica Elma Burnić na pet, šest jezika s lakoćom je optjevala petnaestak evergrina koje je i publika shvatila kao idealnu prilliku za opuštenu romantično-edukativnu večer pod zvijezdama, s laganom ambijentalnom rasvijetom koja je oživjela Vilu Richter, travnjak i skulpture među kojima se smjestila publika.
Mogli ste ju razgledati i iznutra, što je bio odličan dodatak i uvijek lijepa prilika za podsjetiti se humanog dizajna po mjeri čovjeka glasovitog arhitekta.
Po mjeri čovjeka bio je i repertoar filsmkih tema, od početka s "Posljednjim tangom", preko Bregovićeve "Ausencie" znane od Cesarie Evore, "Devojko mala", "Guarda Che Luna", "Lili Marleen", swingerske "Is You Or Is You Ain't", "Samo malo" Magnifica, etno bloka "Žute dunje"/"Ederlezi". Suptilna svirka i filigransko pjevanje Elme Burnić provelo je publiku od "Tuo fa L'Americano" i "Laku noć Luigi, laku noć" iz "Servantesa iz malog mista", preko najzagrebačkijih "Noćas ću/Ja ljubim" iz "Tko pjeva zlo ne misli", do "bosanskog countryja" "Na morskome plavom žalu" i engleskog prepjeva ruske "Those were the days" iz "Innocence in Rome". Zadnja, jazzerska "Tešanj" iz "Gori vatra" nakon predstavljanaj članova završena je zbornim pjevanjem publike u "Let the Sunshine In" kao da je bio dan, a ne noć, pljeskom svim uključenima čija se mala filmska muzika pretvorila u ponajbolji domaći repertoar slične vrste.
