Još tamo potkraj sedamdesetih, nakon što je prvi
val punka izgorio još brže nego što je buknuo,
nastao je Gang Of Four. Od početka među prvoborcima novog zvuka,
miješajući punk-rock, funk, dub i
štošta drugo, Gang Of Four krčili su put za mnoge
kasnije zvijezde: Michael Stipe i Bono priznaju da su učili, ako ne i
krali, od njih, Red Hot Chili Peppers ili Rage Against the Machine bili
bi teško zamislivi bez njihove ostavštine, a neki
od najboljih današnjih bandova (Bloc Party, Franz Ferdinand,
The Rapture...) u zvuku se dobrim dijelom naslanjaju na njih.
Nakon dviju sjajnih, jedne dobre i jedne užasne ploče, band se
razišao 1983., a početkom devedesetih pjevač Jon King i
gitarist Andy Gill snimili su dva prosječna albuma pod imenom Gang Of
Four. Konačno, potkraj 2004. okuplja se originalna postava, objavljuje
CD s novim verzijama starih pjesama i nastavlja svirati na koncertima.
U međuvremenu, Andy Gill je kao producent radio s izvođačima kao
što su The Stranglers, Red Hot Chili Peppers, The Jesus
Lizard, The Futureheads i mnogi drugi, a nedavno je miksao i hrvatski
band Viva Glorio, nekad poznat po kontroverznom imenu Trobecove
krušne peći. Nazvali smo Andyja i priupitali ga o svemu
tome, ali prije svega o sadašnjosti i budućnosti Gang Of
Four i najavljenom koncertu u Zagrebu.
RITAM: U Zagrebu ste već
bili jednom davno, još u osamdesetima, a taj vaš
nastup još se prepričava. Mislite li da vaš
današnji live nastup sadrži sličnu količinu energije?
GILL: Vjerujem u to, a ljudi koji su nas dosad gledali također su
potvrdili da još uvijek imamo "ono nešto".
Prilično sam siguran da nam to ne govore samo iz pristojnosti i iskreno
se nadam da ćemo dobiti priliku da se dokažemo i pred publikom u
Hrvatskoj. Svijet je danas sasvim drukčije mjesto nego što
je bio tada, ali za Gang Of Four nije se puno toga promijenilo u načinu
na koji funkcionira. Još uvijek osjećam istu vrstu uzbuđenja
kada radimo na novim stvarima, kao i jednaku količinu frustracije kada
one ne ispadnu dovoljno dobre ili onakve kakve bismo željeli.
RITAM: Veoma su važan sastojak vašeg izričaja tekstovi koji
su uvijek bili na ovaj ili onaj način angažirani i politički obojeni.
Kažete da se svijet danas promijenio, promijenila se i politika. Koliko
je to utjecaja ostavilo na stavove i tekstove?
GILL: Puno toga jest drukčije. Kad smo prvi put bili u Zagrebu, to je
bila druga država i različit politički sustav nego što je
danas, ali i Engleska je danas sasvim drukčije mjesto. Smatram da smo u
Gang Of Four s tekstovima uvijek pokušavali izbjegavati
klišeje i raditi pjesme s izravnim, eksplicitnim porukama.
Ne zato što smo se toga bojali, nego zato što je
naš pristup bio promatrački: puno smo razgovarali i
raspravljali o onome što nas je okruživalo, gledali smo
stvari iz svoje perspektive, iz odnosa s ljudima i pojavama iz
naše neposredne blizine, najčešće nismo
lamentirali o stvarima u globalu. Još uvijek
razmišljamo i radimo na takav način. Po mome
mišljenju, glavna razlika između svijeta prije 20 ili 30
godina i ovoga danas jest u tome što su ljudi na Zapadu
postali puno bogatiji.
RITAM: Na koji način
takva situacija utječe na mlade bandove, jesu li oni danas manje
politički nabrijani? Kakav je tvoj stav prema nekima od novijih
bandova, mnogi od njih priznaju da ih je Gang Of Four inspirirao?
GILL: Klinci od 19-20 godina u zapadnoj Europi danas imaju sve,
posjeduju puno toga, život im je lagodniji i nemaju toliko neposrednih
razloga za nekakav bunt... No, svejedno ima vrlo dobrih bandova koje
poštujem. Na primjer, Bloc Party, Arctic Monkeys i
još neki drugi to jest pop glazba, ali prepoznajem
neke stvari koje su zajedničke njima i nama. Taj politički kontekst kod
njih nije toliko izražen ili jasno prepoznatljiv, premda u nekoj mjeri
postoji, možda im nije toliko važan. Općenito uzevši, nakon
promjena koje su nastale kao posljedica globalizacije, okrupnjavanja
industrije, rasta životnog standarda i slično, mladi ljudi danas su
vjerojatno pomalo zbunjeni. Ne mislim da su apolitični, ali moguće je
da ni sami ne znaju u što bi točno vjerovali.
RITAM:
Kritičari, kao i fanovi, najčešće spominju prva dva
albuma "Entertainment" i "Solid Gold" kao ključne u
karijeri Gang Of Four, a kasnijim radovima manje su naklonjeni.
Možeš li danas imati dovoljan odmak od vlastitog rada i
procijeniti jesu li u pravu?
GILL: Svakako razumijem zašto se svima najviše
sviđaju ti albumi i zašto ih uvijek uzimaju za primjer. Bili
su svježi i na neki način radikalni, što kasnije
više nismo mogli održati. Album kojim sam najmanje
zadovoljan jest "Hard" iz 1983. godine bilo je to
teško i konfuzno razdoblje za band, Dave Allen (basist, op.
A. H.) više nije bio s nama, potpali smo pod utjecaj nekih
očekivanja izdavača i u neku ruku iznevjerili sebe. Jasno, ne možete od
nas više očekivati istu razinu originalnosti kao 1979., ali
možemo napraviti dobre, poštene i slojevite pjesme.
RITAM: Je li na
vašu odluku imao utjecaja i ponovni rast popularnosti banda,
kao posljedica komercijalnog probitka bandova na koje je očito utjecao
postpunk zvuk, kao što su The Rapture, Franz Ferdinand ili
Bloc Party koje mnogi smatraju vašim sljedbenicima u
određenom smislu?
GILL: Ne mogu reći da je to bio osobito važan ili presudan motiv,
premda je lijepo kada se tvoj prošli rad revalorizira i kada
te podržavaju. Međutim, ne bismo ovo radili kad ne bismo imali
još štogod reći u kreativnom smislu, kao band.
RITAM: Možete li
potvrditi priču o novom materijalu i skorom novom albumu?
GILL: Istina je. Gang Of Four redovito rade zajedno, imali smo nekoliko
dobrih koncerata i počeli raditi na novim pjesmama. Još smo
uvijek u ranoj kreativnoj fazi, pa ne mogu reći ništa
konkretno o tome u kojem će smjeru ići materijal, ali može se očekivati
da ćemo tijekom iduće godine nastaviti raditi na novoj ploči i, nadam
se, objaviti je.
RITAM: Stekli ste ime i
kao glazbeni producent. Možete li nam otkriti i ponešto o
svojoj radnoj etici, načinu na koji obično radite s bandovima?
GILL: Nisam jedan od onih producenata koji samo sjede i snimaju, a
svoje mišljenje kažu samo ako ih se pita. Volim se uključiti
i sudjelovati u nastanku pjesama i aranžmana. Naravno, posve je
drukčije kada nešto produciraš i kada samo
miksaš ono što je već napravljeno, ali uvijek
volim biti dio kreativnog procesa. Zato radim s bandovima s kojima se
mogu poistovjetiti, u kojima mogu prepoznati nešto svoje i
možda unijeti neku novu kvalitetu. RITAM: Koji vam je omiljeni album
koji ste producirali? GILL: Hmmm... Teško je uspoređivati,
jer bilo je različitih vrsta glazbe i željeli su se postići različiti
ciljevi, ali možda bi to bio istoimeni album Killing Joke prije četiri
godine. Tu sam potpuno sudjelovao u kreativnom procesu i supotpisujem
sve pjesme, jako volim taj album. Isto tako, među favorite bi spadao i
prvi album Red Hot Chili Peppersa, kao i prvi album engleskog banda The
Young Knives na kojemu sam radio 2006. godine.
ANDY GILL
Gang Of Four: Ponovit ćemo nezaboravan zagrebački koncert
