Bilo da s orkestrom svira Mozarta ili nastupa sa svojim triom ili sastavom kao što je kvartet Gitannes Blondes, Giora Feidman do pozornice uvijek dolazi iz publike na taj način smjesta ukidajući podjelu i granicu između njih na pozornici i nas u gledalištu. Tako je učinio i u nedjelju navečer u Lisinskom. Hodajući polako i svirajući sasvim tiho najprije je zaokupio našu pažnju, a onda nas zamolio da pjevamo jedan jedini ton nad kojim se izvila molitva njegova klarineta. Ta inkantacija bila je početak katarzičnog iskustva u kojem smo skupa s Feidmanovim klarinetom pjevali, malo tugovali i mnogo se više veselili uz židovske melodije, argentinski tango, irski ples, crnačke i bjelačke kršćanske duhovne, narodne armenske pa čak i jednu hrvatsku pjesmu.
Susret na Crnom moru
Feidman je rođen u Argentini, kamo su njegovi roditelji izbjegli iz Moldavije, a u Izrael je otišao prije više od pola stoljeća kada ga je na mjesto bas-klarinetista angažirala Izraelska filharmonija. Ovo mu je bio prvi nastup u Hrvatskoj, a u svoj ga je rodni grad dopratio violinist Mario Korunić, osnivač sjajnog sastava Gitanes Blondes iz Münchena, koji još čine harmonikaš Konstantin Ischenko, gitarist Christoph Peters i kontrabasist Simon Ackermann.
Korunić se godinama molio za priliku da zasvira s Feidmanom pa ne vjeruje da je slučajno što ih je na palubi luksuznog broda Europa na pučini Crnog mora spojio upravo katolički svećenik, Nijemac Heiner Dresen, zadužen za duhovnu hranu, to jest kulturnu ponudu na turističkim krstaricama jedne njemačke brodarske kompanije. Od tada vrlo često zajedno nastupaju, a u Zagreb ih je, uz asistenciju Koncertne direkcije Zagreb, dovela manifestacija Tjedan Izraela.
– Ni u Bibliji, ni u Tori, ni u Kuranu ne piše da se bis mora svirati na kraju koncerta – rekao je neizmjerno drag i duhovit Feidman najavljujući na kraju prvog dijela nešto što još nikada nije svirao. I onda je iz njegova čudesnog klarineta, veselo kao da je iz Stubice, zalepršala pjesma "Lepe ti je, lepe ti je, Zagorje zelene".
Dvije himne, jedna pjesma
Najpotresniji trenutak bio je Feidmanov vapaj za mirom u vlastitoj domovini. Izraelski veleposlanik u publici nije bio oduševljen Feidmanovim spajanjem izraelske i palestinske himne u jednu pjesmu mira, no zato glazba i jest uzvišenija od politike. Molitva bez religije – kako kaže Feidman.
Publika je na kraju stojeći na nogama nekoliko puta ispraćala i vraćala Feidmana i Gitanes Blondes. No, uz usputne ovacije oni su ostvarili i pravi cilj svoje glazbeničke misije: učiniti svoje slušatelje radosnijim, zahvalnijim i barem malo boljim ljudima nego što su bili ulazeći u dvoranu. Feidman nas je dva sata vrhunski zabavljao, a u isto vrijeme poučavao, oplemenjivao i liječio.
– Mi glazbenici nismo izvor, nego samo cijevi kroz koje glazba teče i zato moramo nastojati biti čisti – poruka je čiste duše i klarineta.
