Krene li se “ab ovo”, razgovor o najnovijem uratku M. Nighta Shyamalana može započeti već na plakatu filma. Čak i nakon gledanja „Ostarjelih“ – a velika je vjerojatnost za još veće razočaranje – mnogi bi opet posrnuli i pokleknuli pred zanimljivim i privlačnim vizualom koji jednostavno zove na daljnje otkrivanje. Iako, već je u prvoj trećini „Ostarjelih“ jasno da je velika većina onog dobrog u filmu stala na tu jednu jedinu sliku. Ipak, koliko god da gledanje ovog krajnje neobičnog uratka katkad izaziva susramlje, katkad ogromnu želju da se protestno napusti projekcija jer se čini besmislenim utrošiti gotovo dva sata života na nešto što nije teško izjednačiti s lakrdijom, istina je da je „Ostarjele“ nemoguće prestati gledati. Cijelo su vrijeme na granici između glupog i grotesknog te intrigantnog i vizualno privlačnog. Jednostavno, cijelo se vrijeme čeka neko razrješenje situacije. Najprije zato što je glupasto-komična, a ne bi trebala biti, a onda i zato što je završni plot twist redateljev zaštitni znak (čak je i u njegovu prosječnom uratku „Zaselak“ završetak nešto zbog čega se vrijedi žrtvovati pa pogledati cijeli film).
Priča započinje idilično (a kako i drugačije da započne nešto čemu prijeti katastrofa) s Guyem i Priscom koji s djecom odlaze na ljetovanje u luksuzni tropski resort. Prisca ima rak za koji djeca ne znaju, a ni brak s njezinim suprugom nije baš najstabilniji, no sve je to nebitno tih nekoliko dana odmora.
Kada im voditelj odmarališta ponudi izlet na privatnu, magičnu plažu odabranu samo za posebne goste, oduševljeno prihvaćaju. Uskoro se na plaži nađu s drugim gostima hotela, a ne treba im puno ni da počnu primjećivati jako čudne i strašne stvari. Naime, s plaže na kojoj su se našli nemoguće je otići, a nakon nekoliko smrtnih slučajeva postaje im jasno kako su tu namjerno dovedeni i kako je riječ o mjestu na kojem njihove stanice ubrzano stare. Tako otprilike u pola sata oni ostare nekoliko godina, a to znači da mnogi od njih neće dočekati izlazak sunca idućeg dana. Shvativši to, u svima se njima budi koktel emocija načinjen od iskonskog nagona i iskonskog straha – neobjašnjive i borbene želje za životom i straha od smrti.
Iako u ovom hororu nema elemenata koji bi donijeli napetost koju žanr iziskuje niti završetak filma ima taj tako željeni obrat koji će ublažiti lošu izvedbu zanimljive premise, činjenica je da je film zanimljiv za gledanje; što zbog vrhunskih kadrova i prekrasnog kolorita koji je stvoren da opušta i odmara, a opet tako spretno pripovijeda horor priču, što zbog stare slave redatelja kojemu je svaku pogrešku lako oprostiti samo zbog “Šestog čula”.
Na kraju krajeva, zakovati gledatelje za velika platna, i to pletući priču krajnje karikaturalnim i bizarnim prizorima, zbilja ne može svačija redateljska palica.
2. Eden (HBO)
Priča o odrastanju i traženju sebe predstavljena kroz prizmu adolescenata koji su se našli u katoličkom kampu. Pristupivši mu s predrasudama, na svaku aktivnost u kampu reagiraju s revoltom. Tu su i zaljubljivanja, razočaranja, ali i prihvaćanje drugog i drugačijeg. S predvidljivim scenarijem i prosječnom glumom, film je to koji će brzo pasti u zaborav.
Drama, Finska, 88 min.
Režija: Ulla Heikkilä
Glumci: Aamu Milonoff, Linnea Skog
3. Krstarenje džunglom (Cinestar)
Lily se sa svojim bratom uputi na krstarenje Amazonom. No ne zbog uživanja, nego zbog pronalaska drva života o kojem je kao znanstvenica puno slušala. Njihov kapetan je Frank, robusni lik koji je zapravo jedna velika dobričina. Film s dozom šašavosti i avanturom koje podsjećaju na “Pirate s Kariba” ne donosi spektakl, ali ipak je u svojoj Disney maniri jako simpatičan i time – neodoljiv.
Pustolovina, SAD, 127 min.
Režija: Jaume Collet-Serra
Glumci: Dwayne Johnson, Emily Blunt
4. Posljednje pismo tvojega ljubavnika (Netflix)
Novinarka Ellie otkriva pisma koja upućuju na postojanje tajne ljubavne veze 60-ih godina. Odlučna u namjeri da otkrije tko su ljubavnici, Ellie cijelu sebe daje u potragu. Prateći njezinu priču, paralelno pratimo i priču glavnih aktera iz pisama. Iako su priče o velikim ljubavima otpornim na sabotaže i vrijeme zahvalne za ekranizaciju, ovdje se, nažalost, bez pravih emocija zastranilo u mlaku patetiku i dosadu.
Romantična drama, V. Britanija, 110 min.
Režija: Augustine Frizzell
Glumci: Shailene Wood, Joe Alwyn
