Gogol Bordello idealan je band za tipična hrvatska vjenčanja. Nakon
što odigrate vrckavu igru “pronađi mladu u
kući”, prebacite jabuku preko nebodera, razmašete
se najvećom mogućom hrvatskom zastavom, s lokalnim
harmonikašima i tamburašima otprašite
u svom kvartu “Sve je ona meni”, pijanom kumu
dopustite da odspava na zadnjem sjedalu, nakon što vam pola
grada spomene majku i psa u istoj rečenici jer ste im tko zna koji put
vi i vaša pratnja od četrdesetak auta trubili ispod prozora
i nakon što, možda i najmanje zanimljivo, kažete da jedno
drugom, poželjet ćete da vas u sali dočeka dobar band koji će cijelu
večer prašiti.
A to je upravo Gogol Bordello. Imaju ekscentričnog pjevača Eugenea
koji, poput svakog pjevača na vjenčanjima, ima goleme brčine i već je
polupijan prije nastupa. Tu su i dvije egzotične djevojke koje su back
vokali, violinist te harmonikaš –
središnja osoba svakog pira, baš kao
što i tradicionalni hrvatski band za vjenčanja nalaže, a i
nastupi im znaju trajati po nekoliko sati. Problem bi jedino moglo biti
to što ritam nije “tum čiči tum či”, već
GB svira žestok “ciganski punk”, ali kada se malo
popije, atmosfera se opusti, a “vlakić” zavlada
plesnim podijem, sve prolazi.
Gogol Bordello napravili su band koji zvuči kao nitko dosad –
spajajući cigansku glazbu s punkom, punkerske violine s rock riffovima,
postavljajući harmoniku da vodi ritam pjesama, kombinirajući puhačke
instrumente uz uvođenje duba i klasike, uz Eugeneov “broken
english” koji podsjeća na sve uloge Rade
Šerbedžije u hollywoodskim blockbusterima te ironične i
inteligentne poluengleske, poluukrajinske tekstove koji govore o
trgovini ženama, problemima života imigranata u tzv. liberalnim
državama i njihovim licemjernim vrijednostima, tekstove s posprdnim
temama vezanim uz američka vjenčanja, slijepa vjerovanja i naciste te
ode alkoholu.
Kako je sve počelo, premda zvuči malo morbidno, lako je moguće da ne bi
bilo Gogol Bordella da nije bilo černobiljske katastrofe. Tada mlađahni
punker Eugene Hütz, opčinjen Suicideom, Einsturzende
Neubautenom, Birthday Partyjem, Stoogesima i Dead Kennedysima, bio je
zbog katastrofe prisiljen seliti se s obitelji u izbjegličke kampove
diljem istočne Europe u kojima se susretao s romskom glazbom koja ga je
oduševila.
Nakon proputovanja kroz različite države, konačno dolazi u Veliku
Jabuku, gdje je okusio kako izgleda život imigranata, počeo pisati
tekstove, okupio ekipu i 1999. godine izdao prvi album
“Voi-La Intruder”
s Jimom Sclavunosom kao producentom, inače bubnjarom banda Nick Cave
& The Bad Seeds koji je imao neobične tehnike snimanja. U
vrijeme snimanja albuma dovodio je pijane prijatelje u studio, poticao
članove banda, kojima to nije teško palo, da se napiju prije
snimanja pjesama kako bi dobio što opušteniju
atmosferu na albumu, snimio par pjesama koje su članovi banda odsvirali
ležeći.
Iza sebe imaju već četiri albuma, jedan EP te jedan
“side” projekt na kojem su kombinirali elektroniku
i etnoglazbu iz različitih zemalja u suradnji s članovima Balkan Beat
Boxa, suradnju s producentskim imenima poput Stevea Albinija i Victora
Van Vugta te nastupe na različitim festivalima poput Coachellae,
Bonnarooa, Glastonburyja i Readinga, a najavljeni su i na
ovogodišnjem Exitu.
Energična i šarmantna svirka koja kombinira elemente glazbe
koji drugim glazbenicima ne bi pali na pamet ni u ludilu, socijalno
osviješteni tekstovi, neobični nastupi koji podsjećaju na
mješavinu kabareta i cirkusa, zbog kojih su pozivani na
najveće umjetničke događaje, uključujući The Whitney Museum u New Yorku
koji nazivaju “Sundanceom” moderne umjetnosti, The
Tate Modern u Londonu i Venecijansko bijenale, odlike su Gogol
Bordella. Band koji ima što poručiti i likovi s kojima biste
se rado zapili dolaze u Zagreb predstaviti svoj najnoviji i dosad
najhvaljeniji album “Super Taranta”.
Gogol Bordello, koji je već jednom nastupao u Zagrebu, ovaj put dolazi
na vrhuncu karijere i želite li vidjeti kako bi zvučali uglazbljeni
Brecht i Kafka, bilo bi šteta propustiti takav koncert!
