Nakon odličnog prijema predstave "Rodoljupci" Jovana Sterije Popovića u režiji Andraša Urbana na prestižnom europskom festivalu MITEM u Budimpešti, predstava u produkciji Narodnog pozorišta u Beogradu večeras će gostovati na Danima satire Fadila Hadžića u Zagrebu. Tim povodom razgovarali smo s direktorom kazališta Željkom Hubcem.
Što "Rodoljupci" nude gledatelju?
Ova predstava na više nivoa, na trenutke vrlo duhovito i skoro zabavljački zavodljivo, a na trenutke vrlo bolno i oporo, polemizira sa jednom Sterijinom replikom iz ovog komada, koja je i danas nažalost aktualna na ovim prostorima, a ona glasi: “Rodoljublje sve dopušta!“ Utilitaristički porivi mnogih nacionalnih dušebrižnika doveli su nas kao društva u bezizlaznu poziciju od koje su korist imali samo najglasniji i najbesčasniji pojedinci koji su nas godinama nacionalno „osvještavali“ (što „učinkovito“ čine i danas) vodeći računa isključivo o vlastitoj koristi, bez ikakvog moralnog obzira prema društvenoj ili nacionalnoj zajednici. U predstavi „Rodoljupci“ je princip patriotizma hulja razotkriven na katarzičan način i mada znam da kazalište nema društvenu utjecanja na političko-povijesne događaje, duboko verujem da ova uzbudljiva predstava zahvaljujući svojim umjetničkim kvalitetama ima moćutjecanja na osvješćivanje pojedinca, što je svojevrsno predvorje za potencijal društvenih promena.
Kakav odjek očekujete u Zagrebu?
Prije svega očekujem intenzivnu razmjenu pozitivne energije, istu onu kakvu imamo kada ovaj svevremeni Sterijin komad u provokativnoj Urbanovoj režiji i uz kompaktnu i užarenu igru našeg ansambla izvodimo u prepunim salama Narodnog pozorišta u Beogradu, ali i na Dezire festivalu u Subotici, na Danima komedije u Jagodini, Glumačkim svečanostima u Požarevcu, a posebno na MITEM festivalu u Budimpešti, važnom srednjeevropskom skupu nacionalnih teatra koji nam je omogućio sjajne kritike koje su objavljene ne samo u mađarskim medijima, već i na londonskoj teatarskoj sceni... Važno je reći da „Rodoljupce“ nakon gostovanja u Zagrebu očekuju gostovanja na Sterijinom pozorju i Bitefu, stigli su pozivi za gostovanja na ljetnim festivalima u Tivtu, Budvi i Ohridu, a postoji realna mogućnost da ova predstava tijekom 2017. godine krene i preko velike bare, u SAD.
Dugo niste igrali u našim kazalištima. Hoćemo li vas ubuduće češće viđati?
Za Narodno pozorište u Beogradu ovo je svojevrsni povratak na zagrebačku scenu, gde nismo igrali više od dvadeset godina, a gdje smo do devedesetih redovno gostovali barem dvaput godišnje. Mogu najaviti da smo i sa Zagrebačkim kazalištem mladih dogovorili razmjenu predstava do kraja ove godine: oni će u studenom doći u Beograd sa predstavom „Čarobni brijeg“ koju je po romanu Thomasa Manna režirao Januš Kica, a mi ćemo u prosincu gostovati sa Schillerovom „Marijom Stjuart“ u režiji Miloša Lolića. Dakle, horizont očekivanja je velik i u skladu je s onim što smatram da je komparativna prednost razine kulturne suradnje naše dvije zemlje, u odnosu na sve one nivoe „komunikacije“ koju preferiraju političari i koji nažalost imaju prednost u medijima.
Kako biste usporedili prilike u hrvatskom i srpskom teatru?
Nemam toliko temeljan uvid u današnju hrvatsku scenu da bih iznosio nekakav validan sud, ali na osnovu onoga što sam pratio, prije svega u kazalištima u Zagrebu i Rijeci, smatram da je vaša produkcija na visokoj umjetničkoj razini. Produkcijski uvjeti su limitirajući faktor za sve teatre u regiji, koji pride nisu na istom kvalitativnom nivou, ali dobar dio produkcije pokazuje da smo u dosluhu sa estetskim gibanjima u Europi, a činjenica da je posljednjih godina sve više naših predstava, a posebno autora, zastupljeno na značajnim kazališnim scenama, poput onih u Njemačkoj, Francuskoj i Rusiji, ukazuje na veliki potencijal koji treba njegovati sa više sistematičnosti.
Kako nema ni rijeci o velebnoj predstavi druga frljica odigranoj nedavno u Becu......austrijanci su puni "hvale" za istu.......