Kad je jedan svećenik istodobno i kao umjetnik vješt u kreativnom zanatu, nema bolje kombinacije da upravo on snagom svojega talenta i vizije progovori slikom, kipom ili vitrajem u prikazu svetaca i uopće religioznih tema. Te su se osobine poklopile u osobi Marijana Gajšaka (1944.-1993.) čija djela možemo vidjeti izložena u Studiju galerije Račić Moderne galerije, gdje je predstavljena i njegova monografija. Stvaralac koji je poživio tek pet desetljeća, predstavnik je isusovačke umjetnosti mističnog predznaka na hrvatskoj likovnoj sceni druge polovice 20. stoljeća. Autor je brojnih kipova, reljefa, bista, vitrajnih kompozicija postavljenih u crkvama od Rijeke, Zagreba (samostan i kapela na Fratrovcu iz 1968.) do crkve Gospe od Milosti u Boki Kotorskoj. U njegovu poimanju svijeta izvodio ih je kao oblik molitve, onoga najtananijega unutrašnjega bića koje u tišini promišlja susret pojedinca sa Svevišnjim.
Realizam i idealizacija
Kad je o likovnom izrazu riječ, Gajšak je u kiparskim i slikarskim raspećima, anđelima, Bogorodicama s Isusom spojio klasični realizam i promjenjivu mjeru idealizacije i stilizacije, što se posebno može vidjeti u reljefu Anđela u praznom grobu. Taj daroviti umjetnik, rođen u Klanječkom Dolu, zarana je pokazivao sklonost prema crtanju i modeliranju. S obzirom na njegov zagorski zavičaj, nije neobično što su mu prvi zadaci bili oblikovanje figura za božićne jaslice koje je izrađivao kao srednjoškolac klasične gimnazije, ondašnje Interdijecezanske škole. Osobite odlike njegova stvaralaštva su jedinstveni teološki, liturgijski, umjetnički izričaj i sinteza zapadne i istočne teologije te umjetničke inspiracije za koji je snagu crpio iz osebujne vlastite vizije. Završio je studij filozofije i teologije na Institutu Družbe Isusove u Zagrebu. S obzirom na to da su toga svestranoga čovjeka zanimale varijante istočnoga bogoslovlja, u Rimu je 1975. završio studij na Orijentalnom institutu sveučilišta Gregoriane.
Kiparstvo u Rimu i Parizu
Uz vjersko zvanje i uspješno školovanje, impresivno je i Gajšakovo likovno obrazovanje. Prvo je na Akademiji lijepih umjetnosti u Rimu studirao kiparstvo, a nakon završetka prve godine dopustili su mu odmah upis u treću. Vješt je u oblikovanju figure, akta, a posebna se ljepota ogleda na licima brojnih portreta, primjerice Fidela Götza, mladoga Ivana Mertza i kardinala Augustina Bea (na slici lijevo), kao i na bisti Ruđera Boškovića. U Parizu je 1978. započeo specijalku na kiparskom odjelu Nacionalne akademije lijepih umjetnosti. Marijan Gajšak bio je svećenik i umjetnik, rijetko znatiželjna i karakterno uporna osoba koja je spojila dva tako osebujna poziva zaokupljena kreativnim i duhovnim elementom. Kao umjetnik divio se Michelangelu, a na visokom je mjestu velikana postavio i Meštrovića,
