U sklopu projekta izabranih djela Ive Andrića zagrebački nakladnik Konzor upravo je tiskao petu knjigu - "Priča iz Japana i druge odabrane", a šesta i ujedno posljednja (također izbor pripovjedaka) očekuje se ovih dana. Projekt je, pod uredništvom Velimira Viskovića, započeo 1998. godine romanom "Prokleta avlija", a potom su još tiskani "Travnička hronika", "Na Drini ćuprija" i "Ex Ponto, Nemiri, Lirika".
Antologijski izbor
Od posljednjeg izdanja Andrićevih Sabranih djela u 17 svezaka (1981-86) u kojemu je sudjelovao i jedan hrvatski izdavač (zagrebačka Mladost), Konzorov je pothvat prvi značajniji pokušaj da se djelo velikog pisca, koji je svoj literarni put započeo upravo u ovoj sredini, ponovo približi hrvatskoj publici.
Dosadašnji odabir iz Andrićeva opusa napravljen je znalački: doista su posrijedi njegova najbolja ostvarenja - s "popustom" jedino pjesmama u prozi i lirici, koji ne idu u tu kategoriju i vjerojatno su ovdje ustupak piščevu "hrvatskom" periodu. Za kraj je ostao još izbor priča/pripovjedaka, kojih je Andrić napisao ukupno 115 (103 objavljene, 12 u rukopisnoj ostavštini), a u posljednjim Sabranim djelima tiskane su u šest zasebnih svezaka. U Konzorovu projektu to je, zbog obilja iznimno vrijednih Andrićevih priča, vjerojatno bio najzahtjevniji i najdelikatniji dio posla. Tko god da se našao na mjestu odabirača, ne bi mu bilo lako.
Ali ako u tom pogledu ipak ima izuzetaka, onih koji su pozvani za taj posao više nego drugi, zacijelo je to filolog, danas umirovljeni ali stvaralački nemirni profesor stilistike Kruno Pranjić. Prije svega zato što je jedan od naših najobavještenijih andrićologa; u njegovoj "Andrićiani" su neki članci, napisani još 70-ih godina, koji se mogu smatrati najvrsnijim prilozima proučavanju Andrićeva stila i univerzuma njegova književnog svijeta.
Pranjićeva kretivnost
A koliko je i sam stilski kreativan, osvjedočujemo se na dva detalja u ovoj knjizi: naslovom "Priča iz Japana i druge odabrane", naoko sitnom promjenom u ustaljenoj formuli ("...i druge priče") postigao je snažan efekt novosti, donio dah svježine; a u Bilješci o piscu, leksičkim domišljajem (nazivi mjeseci u datumu rođenja i smrti) metaforički je obuhvatio Andrićev cijeli (ne samo) životni lűk: "Travnik, 9. listopada 1892 - Beograd, 13. marta 1975".
U ovaj, prvi svezak Pranjić je uvrstio 23 Andrićeve tiskane priče i šest iz rukopisne ostavštine. Posložio ih je ne po tematskom načelu, nego kronologijski, onako kako su nastajale, i to u razdoblju 1919-41; one napisane kasnije našle su se u drugom svesku. Knjigu je popratio Proslovom (u kojem je uz neophodne tehničke napomene iznio i svoje shvaćanje Andrićeve umjetnosti), Rječnikom rjeđe znanih riječi te Bilješkom o piscu.
U dodatku su i Andrićevi eseji "Pjesma nad pjesmama" i "Legenda o svetom Francisku iz Asizija" te popratni tekst Jadranke Brnčić o njima. Na kraju je govor I. Andrića prigodom primanja Nobelove nagrade u Stockholmu 10. XII. 1961.
Strahimir Primorac
